Na Noć vještica 1938. godine, američki CBS izveo je možda najveću psinu svih vremena. Redovni program svako malo je prekidan, kako bi radijska postaja izvještavala slušateljstvo o invaziji neprijateljski raspoloženih Marsovaca na Zemlju. Danas, u doba interneta, takvo što bi bilo emoguće, no onodobna publika priču je “progutala” u cijelosti. Emisija, koju je slušalo šest milijuna ljudi, izazvala je masovnu histeriju. Policijske stanice bile su zasute telefonskim pozivima izbezumljenih građana, a kolone vozila, u kojima su sjedili ljudi što su pokušavali pobjeći na sigurno, zakrčile su prometnice diljem zemlje… Na kraju balade, emitirana je obavijest da se ne radi o zbilji, nego o radiodrami “Rat svjetova” H. G. Wellsa, pod redateljskom palicom Orsona Wellesa. Zbog kaosa koji je izazvalo, uredništvo postaje smjerno se ispričalo javnosti, obećavši kako nikada više neće napraviti ništa slično. To, međutim, nije bila jedina podvala na koju su nasjeli milijuni. Evo još nekoliko primjera!
Kruha i kalašnjikova!
Godine 1993. godine, mediji u Ohiju izvijestili su o velikoj humanitarnoj akciji za pomoć beskućnicima. Jedna od ideja o kojima su pisale novine bila je da se, osim toplog obroka, odjeće i krova nad glavom, tim jadnim ljudima nabavi oružje kako bi im se osigurala toliko potrebna zaštita. Reakcija javnosti bila je žustra – ta nitko nije želio naoružane beskućnike koji lutaju naokolo! U jeku medijskih rasprava, javio se student po imenu Paul Badger i s obavijestio javnost da je sve bila samo šala, ali s plemenitim ciljem: htio je skrenuti pažnju na nedaće beskućnika i probleme s nasiljem. To mu nije bila najmudrija ideja. Izbačen je s fakulteta, a morao je platiti i visoku globu.
Projekt Lažljivi redatelji
Daniel Myrick i Eduardo Sánchez bili su prvi filmaši koji su iskoristili internet za promociju svoga uratka, nazvanog “Projekt Vještica iz Blairea”. Stvorili su domišljatu propagandnu kampanju, čiji je najlukaviji element bio podvaljivanje filma kao dokumentarca. Nadnaravna priča o troje mladih filmaša koji su skončali u nekoj šumskoj zabiti, istražujući lokalne priče o ubilački nastrojenoj vještici, uznemirila je mnoge. Amerikancima je dugo trebalo da shvate kako je “stvarna priča o nevjerojatnim i jezivim događajima” zapravo niskobudžetni film s odličnim marketingom. Podvala se isplatila: autori su stekli kultni status među mlađom publikom, a njihov uradak, snimljen za pišljivih 30.000 dolara, zaradio je milijune!
Divovska laž
George Hull, trgovac duhanskim proizvodima, osmislio je jednu od najvećih prevara u američkoj povijesti: diva iz Cardiffa. Godine 1868., angažirao je kamenoresca da od gipsa iskleše figuru visoku gotovo tri metra (na slici!), da bi je potom zakopao na farmi svoga rođaka u Cardiffu. Godinu dana kasnije, pozvao je nekoliko prijatelja da mu tobože pomognu prekopati zemlju. Kad su pronašli skamenjenu ljudsku divovsku figuru, sjajno je odglumio šok i nevjericu, a potom ekspresno pozvao novinare. Vijest o pronalasku izazvala je pravu senzaciju u javnosti. Poduzetni Hull podigao je šator na rođakovoj farmi te naplaćivao ulaznice svima koji su željeli vidjeti “diva”, na čemu je namlatio stotine tisuća dolara.
Berba tjestenine
Na prvotravanjsku šalu iz 1957. godine su, unatoč činjenici da je bila posve bizarna, nasjeli milijuni. Nikakvo čudo ako znamo da je za nju bio zaslužan BBC. Urednici ugledne televizijske kuće odlučili su se našaliti sa slijepom vjerom javnosti u njihovo izvještavanje, pa su objavili reportažu o – berbi tjestenine u Švicarskoj! Scene veselih djevojaka koje beru špagete, farfalle i makarone sa stabala zvuče poput nečega što možemu vidjeti u skečevima grupe “Monty Python”, no Britanci su mahom povjerovali da se radi o goloj istini. U njihovu obranu, valja naglasiti kako tjestenina u to vrijeme nije bila uobičajena hrana za stolovima u njihovoj domovini.
Piše: Lucija Kapural
