Majoneza se svrstava u najpoznatije hladne i kremaste umake, koji rijetko koga ostavljaju
ravnodušnim. Ljudi se doslovno dijele na strastvene obožavatelje majoneze koji opsesivno vode računa da je uvijek imaju u hladnjaku, i one rijetke koji je izbjegavaju. Najčešće se ovaj fini umak danas upotrebljava u serviranju brze hrane poput sendviča, krumpirića i pohanog mesa. No majoneza ne spada u umake rezervirane samo za jednostavna jela pa se koristi i u pripremi složenih salata, koje će zadovoljiti i najsofisticiranija nepca. U zadnjih nekoliko godina popularnost majoneze je toliko narasla da su se proizvođači odlučili na eksperimentiranje s raznim okusima, koji ovaj umak prilagođavaju širokom spektru kuhinja. Kao posljedica toga došlo je do rapidnog povećanja njezine potrošnje.
Priprema “kraljice umaka” samo bez miksera
Po sastavu je ova “kraljica umaka” jednostavna, i u svojoj najjednostavnijoj varijanti se sastoji samo od žumanjaka i maslinova ulja. No, u mješavinu ulja i jaja dodaje se još po nešto, najčešće senf, ocat ili limunov sok, sol i papar. Postoji nekoliko tajni dobre majoneze, a jedna od njih je da se ulje treba dodavati u žumanjke doslovno kap po kap, miješajući stalno smjesu. Ako stavite previše ulja odjednom doći će, kako bi Jamie Oliver rekao, do međusobne “tuče” sastojaka u zdjeli i zgrušnjavanja. Pravilo za vrhunsku majonezu kaže da je morate ručno miješati bez upotrebe miksera, ne bi li se njezini sastojci što bolje sjedinili. Naravno, ukoliko želite možete se poslužiti i s mikserom, no tekstura te majoneze neće biti tako dobra. Zato mikser najbolje ostavite po strani i ne žurite s pripremom ovog umaka.
Najvjerojatnije “mjesto rođenja” majoneze
Majoneza je na stolovima privilegiranih prisutna već stoljećima, ali njezina povijest nije do kraja razjašnjena. Velik dio ljudstva je tretira dijelom francuske kuhinje, no po svemu sudeći iako su Francuzi imali svoje prste u njezinom nastanku, ona nije potekla iz ove zemlje koja slovi za vrhunsko gastronomsko rasadište. Majoneza je najvjerojatnije “rođena” na predivnom balearskom otoku Menorci, koji pripada Španjolskoj. Povijest kaže da je otok tijekom Rata za španjolsko nasljeđe, a koji se vodio na samom početku 18. stoljeća, došao u ruke Britanaca. Britanska vlast je potrajala na otoku oko pola stoljeća, a zatim je izbio novi rat velikih razmjera. Bio je to Sedmogodišnji sukob koji je počeo 1756. godine i danas se smatra prvi svjetskim sukobom u kojem je sudjelovala većina svjetskih sila, i koji se vodio na većini kontinenata. Glavni akteri bili su Francuzi i Britanci i njihovi saveznici. U ovom su ratu sudjelovale i postrojbe iz Hrvatske. Francuzi su brzo zauzeli otok Menorcu, no trn u oku predstavljao im je grad Mahón, gdje je došlo do odlučujuće pomorske bitke u kojoj je Francuska prisilila Britance da “dignu sidro” s otoka i prepuste ga “mrskim” Francuzima. Francuze je predvodio u ovom osvajanju otoka vojvoda, malo podužeg imena, Louis François Armand de Vignerot du Plessis, ili 3. vojvoda od Richelieua, koji je bio ujedno pranećak znatno poznatijeg izdanka ove obitelji kardinala Richelieu, a koji je u vrijeme Luja XIII. imao moć, kažu, veću i od samog kralja.
Kuhar koji nije imao vrhnja
Majoneza je moguće stvorena nedugo nakon što su Francuzi zauzeli otok. Od brojnih priča i
pričica o nastanku majoneze među prihvatljivijim je ona koja kaže da je nakon protjerivanja Britanaca vojvoda odlučio svoju pobjedu dostojno proslaviti, pa je organizirao zabavu za pamćenje. Inače je vojvoda slovio za velikog ljubavnika u rangu Casanove, pa je zasigurno na zabavi bilo mnoštvo oku ugodnih dama. Osim toga imao je sjajan apetiti pa je kao hedonist zatražio tamošnjeg kuhara da mu pripremi i omiljeni umak od vrhnja. Kuhar je nakon te direktive zamijetio da u kuhinji, kao ni bilo gdje drugdje u blizini, nema ni kapi vrhnja. Odlučio je da neće vojvodu uznemiravati tom “sitnicom”, i da će napraviti nešto što će vizualno nalikovati na ono što je Richelieu naručio. Domišljati je kuhar uzeo ono što je imao na raspolaganju, a to su bila jaja, maslinovo ulje i ocat te je sve skupa znalački izmiješao. Na sreću kuhara umak se jako svidio vojvodi, koji ga je proširio po Francuskoj odakle se umak raširio Europom, a zatim i europskim kolonijama. Kasnije je navodno sam vojvoda imenovao ovaj umak prema imenu gradu u kojem je izvojevao pobjedu, a iz tog imena se razvio današnji naziv majoneza. Ipak, prema nekim povjesničarima gastronomije ovaj je umak postojao na otoku prije dolaska Francuza.
Od kuhinja bogatih do kuhinja puka
Majoneza se sve do 20. stoljeća vezivala uz raskoš kuhinja bogatih, da bi danas došli do drugog ekstrema u kojem je postala sinonim jednostavne kuhinje puka. Naravno, istina je između ovih ekstremnih promišljanja jer ju danas koriste apsolutno svi, samo na različite i svojim džepovima prilagođene načine. U nas ju je na tržište stavila nekadašnja Tvornica ulja Zagreb, današnja Zvijezda 1959. godine. Majoneza s ovom tvorničkom proizvodnjom ulazi u gotovo sva hrvatska, odnosno tada jugoslavenska kućanstva. Na tržište se plasira u različitim pakiranjima, a najpopularnije je ono, čini se, iz vrećice. Iz Zvijezde navode da se u početku sastav majoneze često mijenjao kako bi se prilagodio okusnim pupoljcima tržišta. Istraživanje hrvatskih potrošačkih navika pokazalo je da majonezu jede više od 70 posto građana Hrvatske, i da je gotovo podjednako vole osobe različitog spola, no da je ipak za mrvicu ženama malo draža. Računa se da godišnje prosječan Hrvat pojede oko 1,2 kilograma majoneze. Koliko je ovaj proizvod uspješan pokazuje i to što se javlja u sve različitijim varijantama, pa tako možete danas potražiti: Wasabi majonezu, Chili majonezu , Laganu majonezu i brojne druge. Osim toga neprestano se radi na estetskim korekcijama pakiranja kako bi se prilagodila vizualnom ukusu novog vremena. Koliko su njezini proizvođači u tome uspješni pokazuje i to što ona danas slovi za najuspješniji brend u Hrvatskoj, koji kontinuirano i uspješno radi na usavršavanju svojih proizvoda. Zahvaljujući tome Zvijezda majoneza fleksibilno povezuje različite generacije odrasle na ovom proizvodu, kao i one koje će tek doći. Uz ovakvu politiku uspjeh Zvijezda majoneze u budućnosti je zagarantiran, a profit zajamčen.
Piše: Sonja Kirchhoffer
