Taratorni, obitelj grabežljivih ptica koje su područje današnje Sjeverne i Južne Amerike nastanjivale još prije dvadeset pet milijuna godina, da bi prije otprilike dvanaest tisuća godina izumrle, bili su najveće leteće ptice na našem planetu. Teški preko sedamdeset kilograma, s rasponom krila od sedam metara, bili su suvereni gospodari prapovijesnog neba.
Njihovi fosilizirali ostaci otkriveni su davne 1909. godine, u katranskim jamama La Brea u Kaliforniji. Proučavajući morfologiju ovih drevnih pernatih divova, znanstvenici su tada zaključili da je riječ o srodnicima lešinara Novog svijeta, poput kondora, ali i današnjih roda.
“Vrste koje su nastanjivale područje današnje Sjeverne Amerike nadžvijele su one južnoameričke, iz za sada nepoznatog razloga”, ispričao je Marcos Cenizo, paleontolog sa Sveučilišta Maimónides. “To je poprilično začudan podatak, znamo li da su ove goleme ptice itekako bile sposobne svladati zračnu udaljenost između tih kontinenata”.
Cenizo i kolege nedavno su pregledali fosile četiri vrste taratorna, otkopane diljem Argentine. Njihova analiza uvelike je obogatila znanje o ovom rodu letećih mesoždera. “Zbog njihovih impresivnih dimenzija i čvrsta, zakrivljenog kljuna, struka ih je smatrala predatorima”, kazuje znanstvenik. “No, činjenica da su imali slabe noge i krhke kandže, što smo nedavno otkrili, to dovodi u pitanje. Mnogo je izvjesnije da su zapravo bili oportunisti, odnosno da su se hranili kukcima, mladuncima drugih ptica te, najčešće, lešinama. Pretpostavljamo da su bile vrlo inteligentne: ta karakteristika je zajednička svim oportunistima, kako izumrlim tako i živućim”.
Piše: Lucija Kapural
