Znate li tko je tvorac saksofona, odnosno instrumenta za kojeg kažu obožavatelji da je produžetak sviračeve duše?
Ljubav prema puhačkim instrumentima
Tvorac saksofona je Adolphe Sax koji je rođen u Belgiji 1814. godine. Odrastao je u obitelji koja je izrađivala glazbene instrumente, a tijekom tog odrastanja Sax je postao iznimno vješt u njihovoj izradi, ali i sviranju. Nekako su mu bili najdraži puhački instrumenti pa je rano naučio svirati flautu i klarinet. Prve instrumente izrađuje u ranoj dobi, i dakako to su opet puhački instrumenti koje je sam izradio i prijavio na natjecanje u dobi od samo 15 godina.
Nesreće u djetinjstvu
Saxovo djetinjstvo spominje se obično kao niz nesretnih događaja. Tako je u dobi od tri godine pao niz stepenice i s glavom se “dočekao” na kameni pod. Kasnije je nekako završio prilijepljen na vrelu peć i tom je prigodom zaradio ozbiljne opekline koje su mu unakazile tijelo. Sa samo deset godina skoro se utopio, ali ga je spasio slučajan prolaznik. U kasnijoj dobi pak dok je šetao ulicom na glavu mu je pao veliki kameni crijep. Bilo je toga još, no i ovo je dovoljno da dobijemo dojam onog što se zove ‘baksuzom’. Sve ove nesreće navele su njegovu majku da se s pravom zapita hoće li Adolphe doživjeti odraslu dob.
Nakon što mu je prekipjelo seli u Pariz
Sax je rano počeo poboljšavati postojeće instrumente, ali i kreirati nove. U 40-im godinama 19. stoljeća sudjelovao je na Belgijskoj industrijskoj izložbi, a pri tome mu je vijeće zaduženo za nagrade odbilo dati zlatnu medalju jer je bio tobože premlad za sudjelovanje u natjecanju. To ga je strašno razljutilo, pa je nakon toga organizatorima oštro poručio: “Ako sam premlad za zlatnu medalju, prestar sam za srebro”. Bila je to kap koja je prelila čašu i ubrzo je spakirao kovčege i otišao u Pariz gdje je pokrenuo svoj posao 1842.
Bijesna konkurencija u Parizu
Po dolasku u Pariz radi s istaknutim glazbenicima poput Hektora Berlioza, koji u njemu prepoznaju rijedak talent. Njegov uspjeh nije se svidio konkurenciji koja zbija redove i stalno podmeće klipove Saxu. Unatoč tome Sax je uspio sklopiti unosan ugovor s vojskom vezan uz izradu instrumenata 1845. godine. To nije sjelo Francuzima jer je jedan stranac dobio posao umjesto domaćeg čovjeka. Zbog stalnih sukoba s bijesnom konkurencijom sve što je radio morao je braniti od napada na sudu, ali i izvan njega. U toj je borbi patentirao saksofon 22. lipnja 1846. godine. Na Pariškoj industrijskoj izložbi 1849. osvojio je zlatnu medalju. Iako gotovo svi tekstovi o njemu navode da je imao strašne nesreće u djetinjstvu nama se čini da su nevolje odrasle dobi bile još i veće i teže. Usred sukoba s konkurencijom izgorjela mu je i radionica što je vjerojatno bilo planirano kao dio obračuna s njim. No uspio ju je obnoviti. U vrijeme revolucije 1848. izgubio je ključan ugovor s vojskom što ga je financijski uvelike uništilo. Uslijed svih nevolja posuđivao je novce zbog čega se našao u golemim problemima pa je jedno vrijeme i morao pobjeći iz zemlje zbog dugova.
Niz bankrota i rak
Njegova je radionica između 1843. i 1860. prodala 20 000 instrumenata, što nije bila zanemariva brojka, no on nije bio talentiran za novčano poslovanje. Zbog toga je imao čak tri bankrota: 1852., 1873. i 1877. godine. Od četvrtog bankrota ga je spasila intervencija njegova simpatizera cara Napoleona III. Godine 1857. postao je profesorom na Pariškom konzervatoriju. No mučili su ga i drugi problemi. Obolio je od raka usana koji je liječio godinama, a kako je bolest napredovala odlučio se podvrgnuti operaciji u kojoj mu je uklonjen dobar dio čeljusti zbog čega je ostao unakažen. Nakon nekog vremena rak je ipak kapitulirao. Tada je izgubio je i svog prvorođenog sina koji je umro u drugoj godini života. Definitivno ga je nesreća pratila u stopu.
Prvi dio njegova života je bio obilježen fizičkim nesrećama, a drugi onim financijskim i zdravstvenim problemima, ali i tragedijom vezanom uz gubitak djeteta. Sve ovo mu je narušilo zdravlje. Sigurno je samo da je bio čvrstog uma i zahvaljujući svojoj borbi doživio je čak 79 godina. Umro je 1894. te je pokopan na poznatom pariškom groblju Montmartre.
Saxov život kao da odražava samo tugaljivu stranu saksofona, ali to je fleksibilan instrument, i omogućava svakome da kroz njega izrazi svoje stanje duše bilo vesele bilo tužne.
Piše: Sonja Kirchhoffer
