Znate li zašto je zadnji album Johna Lennona dobio uopće ime “Double Fantasy”? Kako je album od slabo prihvaćenog dobio na kraju hvalospjeve publike i kritike? U kakvoj su vezi “Lovac u žitu” i Lennonov ubojica? Zanimaju li vas odgovori na ova pitanja, preporučamo da nastavite s čitanjem.
Album “Double Fantasy”, bio je povratnički album objavljen nakon što se Lennon vratio na scenu poslije pet godina izbivanja. Tih je pet godina Lennon sasvim neočekivano uzeo pauzu od svega kako bi odgajao svog sina. Album je izašao u studenom 1980. godine, ali je protivno očekivanjima primljen mlako kod kritike i publike. Naime, javnost je bila više naklonjena Lennonu nego Yoko Ono, a čije su pjesme dijelom proglašene neslušljivim, s čime se ne možemo – ne složiti. Kada je u pitanju Lennonov udio u albumu zamjerio mu se uglavnom nedostatak bilo kakvog socijalnog ili političkog angažmana. Možda im se nije svidio novi John, jer je činjenica da je bio drugačiji i optimističniji, netko će reći zreliji. Nekoliko tjedana nakon ubojstva Lennona popularnost albuma je porasla, a kritičari su očito, barem dijelom, prepravili svoje kritike. Promjena je bila tako radikalna u odnosu na početnu recepciju da je album na kraju osvojio Grammyja 1981. Je li to bilo u skladu s onom o mrtvima sve najbolje, poslušajte album i zaključite sami.
Je li Lennon pobrkao floru?
Album je kreiran, kažu, kao neka vrsta glazbenog dijaloga između muža i žene, u kojem nakon Lennonove pjesme dolazi ona njegove supruge i tako naizmjenično. Kada su Lennona pitali za ime albuma izjavio je da je album dobio ime prema vrsti konkretne frezije nazvane Double Fantasy”, a koju je uočio dok je šetao po botaničkim vrtovima na Bermudskom otočju. Navodno ga je uzeo za ime albuma jer ga je cvijet izgledom očarao, posebice svojom dvostrukošću. No, stručnjaci iz botaničkog vrta s Bermuda navode da je moguće da je Lennon pobrkao floru. Kako je on na otočju bio u ljeto 1980. godine, a ova vrsta frezije u to doba godine ne cvjeta, logično da ovaj cvijet nije mogao vidjeti. Zato dio stručnjaka smatra da je frezije zamijenio hibiskusom čiji su cvjetovi veliki poput prosječnih tanjura, pa svakako privlače pozornost. Neovisno o tome je li riječ o freziji ili hibiskusu ili nekom trećem cvijetu – želio je poručiti da je njegova ljubav hibridnog karaktera kao i da je njihov sin Sean Ono Lennon mješavina dviju kultura, odnosno da je plod dvostrukosti.
Kritičari kažu da se u albumu mogu razlučiti tri teme, a to je ljubav između para, ljubav prema djetetu, i zajednički život. Poslušate li album uočit ćete razlike u njihovom izrazu, pa je tako Lennon optimističniji od svoje supruge koja je ostala u domeni, nazovimo to tako, eksperimenta. Zadnja pjesma na albumu nazvana “The Hard Times Are Over” svojim nazivom daj dobru notu ironije cijelom albumu s obzirom na ono što se kasnije dogodilo.
Sin Julian je Lennona proglasio licemjerom
Samo tri tjedan nakon što je objavljen album “Double Fantasy”, Lennon je ubijen u večernjim satima ispred svoje stambene zgrade Dakota na Manhattanu u New Yorku. Bilo je to 8. prosinca 1980. u večernjim satima. Od ispaljenih pet hitaca, dva su ga pogodila u leđa, dva u rame i jedan je promašio cilj. Umro je, kažu, od masovnog krvarenja. Ubojica je bio veliki obožavatelj “The Beatlesa” – Mark David Chapman. Navodno ga je razbjesnila činjenica da je John Lennon kao član nekadašnje kultne grupe jedno govorio, a drugo radio. Kada bi se ljude ubijalo zbog licemjerja onda bi naš planet bio poprilično slabo naseljen. No, činjenica da se stvarni Lennon razlikova od onoga čiji je imidž gradio u javnosti. O toj razlici ponajbolje svjedočanstvo ostavio je njegov sin iz prvog braka Julian koji je svojevremeno izjavio iduće:
Moram reći da sam, sa svoje točke gledišta, osjećao da je licemjer. Tata je mogao govoriti o miru i ljubavi naglas pred svijetom, ali to nikada nije mogao pokazati ljudima koji su navodno bili najvažniji njemu: njegovoj ženi i sinu.
Ubojica ubio zbog slave
Ubojica je inspiraciju našao u izmišljenom liku tinejdžera Holdena Caufielda, odnosno glavnom liku romana “Lovac u Žitu” J. D. Salingera, a koji se obračunavao s licemjerjem, i stvarima za koje je kao junak romana bio premlad da bi ih sagledao iz druge – odrasle perspektive. Zanimljivo je da je prije ubojstva Chapman tražio od Lennona da mu potpiše primjerak albuma. Ovaj je primjerak sačuvan. Naime, Chapman je ostavio potpisani album u žardinjeri u blizini ulaza u zgradu u kojoj je Lennon živio s Yoko, odnosno u blizini mjesta ubojstva. Album je kasnije našao radnik održavanja i predao ga policiji. Analiza je pokazala da je na prednjoj strani bio Lennonov potpis, ali da su na omotu bili i otisci pristiju ubojice. Kasnije je državno odvjetništvo album poklonilo pronalazaču s pismom zahvale. On je u jednom trenutku prodao svoj primjerak albuma koji je od tada preprodan više puta. Sa svakom novom prodajom njegova je cijena rasla, pa je u cijeloj priči prva karika u nizu najlošije prošla. Na kraju se ispostavilo da je priča o hipokriziji nešto što se može prišiti i ubojici jer je prvotno lagao da je ubijao iz ideala i vjerskih razloga; no, činio je to iz čiste pragmatike kako bi ugodio sebi i svom egu koji je silno želio biti zapamćen u svijetu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
