Vjerojatno ste čuli za Zlatnu bulu kralja Bele IV. koju je ugarsko-hrvatski kralj dodijelio Gradecu 1242. dajući mu tako status slobodnog kraljevskog grada. Jeste li se pitali odakle dolazi taj neobičan naziv?
Naziv se ne odnosi na dokument, već na vrstu pečata na latinskom zvanihbulla aurea (zlatni pečat), a na grčkomchrysobullos logos (chrysos na grčkom znači zlato). Vremenom se taj naziv proširio na dokumente, točnije carske dekrete na kojima je otisnut zlatni pečat kao znak careva autoriteta. Prve zlatne bule nastale su u Bizantu krajem starog ili početkom srednjeg vijeka. Bizantinci su vjerovali da je njihov car izabran Božjom voljom da bude vladar jedinog legitimnog carstva na svijetu.
Stoga je car izdavao dekrete jednostrano tj. bez da pritom obvezuju drugu stranu na nešto. Time je ono što bi inače bio sporauzm predstavljeno kao čin careve milosti izražene prema nekom tko mu je podređen. Npr. mogli su poslužiti kao način da se carevo davanje ustupka protivniku prikaže kao čin njegove osobne milosti. Slabljenjem moći Bizanta ova je tradicija napuštena, pa su zlatne bule prestale biti jednostrani dekreti, te su sadržavale i obaveze druge strane. U 12. stoljeću zlatne bule počeli su izdavati i drugi europski vladari, uključujući pape.
Neke od najpoznatijih zlatnih bula, pored spomenute bule Bele IV., su:
-
Zlatna bula 1082. kojom bizantski car Aleksije I. Komnen daje Mlečanima trgovačke povlastice i izuzeće od poreza zauzvrat za vojnu pomoć protiv Normana na Jadranu.
-
Zlatna bula 1136. kojom je papa Inocent II. odijelio biskupiju Gnijezno od nadbiskupije u Magdeburgu. Značajna je jer sadrži prvi pisani spomen poljskog jezika.
-
Zlatna bula Andrije II. iz 1222. kojom je priznao prava plemstvu (zapravo su ga plemići prisilili na ustupke).
-
Zlatna bula Karla I. iz 1348. kojom je osnovano Karlovo sveučilište u Pragu, jedno od najstarijih na svijetu.
-
Zlatna bula Karla IV. iz 1356. kojom je sveti rimski car definirao ustavnu strukturu svoje države.
Piše: Boris Blažina
