Select your Top Menu from wp menus

Pokušaj ujedinjenja Francuske i Ujedinjene Kraljevine

Pokušaj ujedinjenja Francuske i Ujedinjene Kraljevine

 question mark
question mark

Rivalstvo Francuske i Engleske poznato je diljem svijeta. Te su zemlje u više navrata bile zakleti neprijatelji. Međutim, tijekom srednjeg vijeka bilo je više pokušaja njihovog ujedinjenja.

U 16. stoljeću postojala je i inicijativa da se uredi dinastička unija Francuske i Škotske, ali bez uspjeha. Manje je poznato da je inicijativa za ujedinjenje Francuske i čitave Ujedinjene Kraljevine pokrenuta i u suvremenom dobu, točnije 1940., kad je Drugi svjetski rat bio u punom jeku.

Pokretači su bili Arthur Salter i Jean Monet, članovi Englesko-francuskog odbora za koordinaciju, organizacije zadužene za usklađivanje britanskog i francuskog gospodarskog planiranja tijekom rata. Tad je Francuska već bila na rubu poraza pred njemačkom vojskom. U tekstu prijedloga je stajalo: „Francuska i Velika Britanija više neće biti dvije nacije, već jedinstvena Francusko-Britanska Unija. Ustav nove Unije omogućit će osnivanje zajedničkih tijela za obrambenu, vanjsku, financijsku i ekonomsku politiku. Svaki francuski državljanin odmah će dobiti britansko državljanstvo, a svaki britanski podanik postat će građanin Francuske.“

General Charles de Gaulle, inače izraziti nacionalist, rekao je da mu se ideja sviđa, dok je britanski premijer Winston Churchill smatrao to rizičnim, ali nužnim potezom jer je pod svaku cijenu želio da Francuska ostane u ratu. Francuski premijer Paul Reynaud naposljetku je pristao na ovu inicijativu. No većina francuskih političara i vojnih zapovjednika, uključujući maršala Philippea Petaina, nije se slagala s njim.

O inicijativi je glasala francuska Vlada. Na iznenađenje mnogih, rezultat je bio 10 glasova za, 14 protiv. Već su, naime, bile započele pripreme za obilježavanje događaja, izdane su poštanske marke u čast ujedinjenja i slično. Reynaud je podnio ostavku, čime je utrt put usponu maršala Petaina, francuskoj kapitulaciji i stvaranju Višijevske Francuske.

Piše: Boris Blažina

Facebook Comments

Vezani članci