Pad Berlina sovjetski je ratni film iz 1950. godine. Režirao ga je gruzijski redatelj Mikheil Chiaureli pod budnim okom Josifa Staljina. Ovaj film pušten je u kinima povodom 70. rođendana sovjetskog vođe te ga stoga mnogi smatraju svojevrsnim rođendanskim poklonom.
Radnja filma počinje u jednoj sovjetskoj tvornici čelika, gdje sramežljivi radnik Aleksej Ivanov postane udarnikom (radnik koji nadmaši kvotu proizvodnje), nakon čega je odlikovan te pozvan na osobni intervju sa Staljinom. Prestravljeni Aleksej gotovo pobjegne od nervoze, ali se ubrzo smiri kad ugleda sovjetskog vođu kako radi u vrtu. Prizna mu da se srami priznati ljubav prema idealističnoj učiteljici Nataši, na što mu Staljin savjetuje da to izrazi putem pjesništva. Ohrabren, Aleksej se susreće s Natašom i priznaje joj svoju ljubav. U tom trenutku Nijemci iznenada napadnu SSSR. Nataša je zarobljena i odvedena u logor, a Aleksej se onesvijesti. Kada se probudi, obaviješten je da su Nijemci pred Moskvom. Prijavi se kao dobrovoljac te su zahvaljujući Staljinovom mudrom vodstvu Nijemci odbačeni. Ostatak filma prati Aleksejev ratni put sve do Berlina, gdje pronađe Natašu, ispresijecan scenama sovjetsko-njemačkog rata i donošenja političkih i vojnih odluka na najvišim razinama (Staljin, Hitler, Churchill, Roosevelt).
Iako je Aleksej tobože protagonist filma, glavna uloga zapravo pripada Staljinu, koji je prikazan kao velik državnik, neustrašiv zapovjednik, uvijek mudar i staložen te obazriv premamalom čovjeku. Uvijek se pojavljuje u čistoj bijeloj odori te je glumcu naneseno toliko šminke da izgleda više kao voštana figura nego stvarni čovjek. Njemu su suprotstavljeni psihički nestabilan i emocionalan Hitler, perfidan Churchill, te naivan Roosevelt. Maršal Žukov, inače smatran najvećim sovjetskim zapovjednikom, prikazan je kao pesimist i gubitnik jer je tada bio u Staljinovoj nemilosti. Film završava svečanim dolaskom Staljina u Berlin odmah po završetku rata, gdje pozove na mir u svijetu dok mu vojnici i zarobljenici svih narodnosti kliču i izriču zahvalnost.
Zahvaljujući svojoj očitoj propagandnoj naravi, bezobzirnom iskrivljavanju povijesnih činjenica, stereotipnim likovima i apsurdnoj dramaturgiji film danas služi kao izvrstan uvid u sovjetsku propagandu u vrijeme Staljina i kult ličnosti sovjetskog vođe, a nekima i kao izvor nenamjernog humora. S druge strane, film je za svoje vrijeme dobro snimljen te prikazani lokaliteti izgledaju uvjerljivo, a vrijedi istaknuti i da je glazbu skladao veliki Dmitrij Šostakovič. U snimanju scena bitaka sudjelovalo je čak pet divizija Crvene armije.
Piše: Boris Blažina
