Kada pomislimo o najstarijem pravnom kodeksu, vjerojatno će nam prvo napamet pasti čuveni Hammurabijev zakonik iz Babilona (18. stoljeće pr. Kr.). Iako je riječ o najpoznatijem i iznimno utjecajnom pravnom dokumentu staroga vijeka, on nije ujedno najstariji.
Prvi poznati zakonik nastao je u Sumeriji, najstarijoj ljudskoj civilizaciji. Sastavljen je po nalogu Ur-Nammua, vladara grada Ura oko 2050. pr. Kr. Za razliku od Hammurabijevog zakonika, koji je ispisan na kamenoj steli, Ur-Nammuov je zakonik zapisan na glinenim pločicama. Sadrži ukupno 57 zakona (Hammurabijev ih ima 282), a do danas ih je uspješno pročitano 40. Zakoni su formulirani po principu ako netko počini određeni prijestup, tada mora biti sankcioniran na propisan način. Za razliku od mnogih novijih zakonika, u Ur-Nammuovom se ne primjenjuje principoko za oko,zub za zub, već su za tjelesne povrede predviđene novčane kazne. Ubojstvo, pljačka, silovanje i preljub bili su kažnjivi smrću. U slučaju preljuba kažnjavalo se samo jednog od počinitelja, ovisno o situaciji – ako bi muškaracoskvrnuo djevicu zaručenu ili udatu za drugog, on bi bio pogubljen. U slučaju kada bi nečija supruga „pošla za drugim muškarcem“, ona bi bila pogubljena. U zakoniku su propisane i novčane kazne za one koji lažno optuže nekoga.
U zakonu se razlikuju tri društvena sloja različitog pravnog statusa. Na vrhu je kralj (lugal, doslovceveliki čovjek), ispod njega su slobodni ljudi (sumerski:lu), a na najnižem su položaju robovi (arad) i robinje (geme). Robovi su u pravnom smislu bili vlasništvo nekog od slobodnih ljudi te im je bilo zabranjeno kretati se izvan gradskih zidina.
Piše: Boris Blažina
