Civilizacija Nok bila je potpuno nepoznata suvremenom čovjeku sve do 1928. godine, kada su rudari u središnjoj Nigeriji otkopali pravo bogatstvo predmeta od terakote (pečene lončarske gline). Kasnija su arheološka istraživanja pokazala da je riječ o vjerojatno najstarijoj civilizaciji zapadne Afrike, nastaloj oko 1000. pr. Kr. i iščezloj oko 300. pod nepoznatim okolnostima. Nastala je, dakle, u razdoblju od mlađega kamenog do željeznog doba (prema kronologiji za Afriku južno od Sahare).
Pored slika na kamenu i predmeta poput kamenog alata i željeznih vrhova koplja, narukvica i noževa, najistaknutija tvorevina te civilizacije su figure od terakote koje mogu doseći ljudsku veličinu. Prikazuju ljude s izduženim glavama, očima u obliku badema te punim usnama. Ono što je kod njih posebno intrigirajuće, jest da su im proporcije inače više-manje pravilne, zbog čega su neki suvremeni promatrači spomenuli da ih podsjećaju na vanzemaljce. Proučavanje skulptura pod mikroskopom otkrilo je da je sva glina došla iz istog, zasad nepoznatog izvora. Funkcija im nije poznata, ali postoje teorije da su služile za zaštitu polja od elementarnih nepogoda ili da predstavljaju ugledne pojedince koji su štovani kao božanstva.
Druga znamenita odlika civilizacije Nok je njen pravni sustav. Poznato je da je postojala podjela sudova prema predmetu nadležnosti. Vjerovali su da svaki zločin može navući prokletstvo na čitavu obitelj te stoga mora biti otkriven. Prilikom sudskog procesa okrivljenik bi položio zakletvu da će govoriti istinu pred dva monolita koji su simbolizirali vrhovno božanstvo Nom. Sudovima su predsjedali svećenici, uz prisutnost plemenskih starješina.
Piše: Boris Blažina
