Sredinom 3. stoljeća pr. Kr. Skitsko je kraljevstvo uništeno nadiranjem Kelta i Tračana sa zapada i nomadskih Sarmata s istoka. Ta je invazija popraćena strahovitim razaranjem.
Jedan je grčki kroničar zabilježio da su Sarmati „uništili poražene i pretvorili velik dio njihove zemlje u pustinju.“ Iako su manje skitske države opstale još neko vrijeme na Krimu i u Trakiji, Skiti su se tijekom idućih nekoliko stoljeća izmiješali s okolnim narodima, ponajprije Sarmatima, te se njihov etnički identitet izgubio. Istočni Skiti imali su nešto drugačiju sudbinu od svojih zapadnih sunarodnjaka. Oni su se pod pritiskom nomadskih naroda Xiongnu, Wusun i Yuezhi naselili u dolinu rijeke Ind, gdje su postali poznati kao Indoskiti. Nakon pada dinastije Han i sloma moći Xiongnua, Indoskiti su se nastanili na područje zapadnoga kineskog pograničja, gdje su se do 11. stoljeća postupno stopili s turkijskim stanovništvom.
Skiti nakon Skita
Iako su Skiti nestali, njihovo se ime u Europi nastavljalo primjenjivati kao oznaka za divlje i ratoborne narode poput raznih germanskih skupina koje su prodrle na zapad tijekom Velike seobe naroda. U 17. i 18. stoljeću u zapadnoj su Europi često Ruse nazivali Skitima, aludirajući na njihovu zaostalost i surovost. U 19. se stoljeću, međutim, dogodio obrat, pa su Skiti pod utjecajem romantizma postali slobodni plemeniti barbari, preci plavokosih i svjetlookih Indoeuropljana. Skitsko ili djelomično skitsko podrijetlo spominje se u predaji naroda poput Oseta, Paštuna, Poljaka, Iraca, pa i Hrvata.
Od Skita je, međutim, ipak ostalo više od pukih legendi. Ostavili su zadivljujuće umjetničko nasljeđe koje je utjecalo na umjetnost mnogih naroda od sjeverne Europe do Dalekog Istoka. Skiti su stoljećima bili spona između Kine, Indije, Perzije i Europe, čemu svjedoči prisutnost brojnih predmeta iz geografski vrlo udaljenih prostora u njihovim kurganima. Istraživanja tih veličanstvenih grobnica potrajat će još mnogo desetljeća i sigurno iznjedriti još mnoge tajne.
Piše: Boris Blažina
Skiti – vladari prvoga nomadskog carstva
Kurgani – skitski grobni humci
Prelazak Skita na sjedilački način života
