Komanči su indijansko pleme povijesno nastanjeno na području Velike nizine u SAD-u, tj. na području koje je danas podijeljeno između više američkih saveznih država uključujući New Mexico, Colorado, Kansas, Oklahomu i Teksas.
Ime Komanči izvedeno je iz riječikɨmantsi, što na jeziku suparničkog plemena Ute (Jute) značineprijatelj. Izvorno su bili ogranak Šošona iz Wyominga, ali su se krajem 17. stoljeća izdvojili i odselili na jug. Razlog tomu nije poznat, ali neki ga dovode u vezu s tzv. Malim ledenim dobom, kada su klimatske promjene dovele do porasta broja bizona na Velikoj nizini. Prvi zapisi o Komančima potječu s početka 18. stoljeća. Bili su među prvim Indijancima koji su počeli uzgajati konje (preuzeli su ih od Pueblo Indijanaca) te su ubrzo došli na glas kao neustrašivi konjički ratnici. Francuski vojnik i diplomatAthanase de Mézières je 1770. zapisao da su Komanči „[…] toliko vješti konjanici da im nitko nije ravan, toliko hrabri da nikad ne traže ili pristaju na primirje te posjeduju tolik teritorij da […] im malo nedostaje da bi imali sve komfore ovoga svijeta, pa nemaju potrebu trgovati poput drugih Indijanaca.“
Lov na bizone rezultirao je velikim rastom broja Komanča, a pridružili su im se i mnogi izbjeglice iz okolnih plemena. Način života ostao im je lovačko-sakupljački. Uzeli su mnogo taoca ne samo od okolnih plemena, već i od Europljana, te ih prodavali u roblje. Bavili su se krađom konja i goveda, što je dovelo do mnogo ratova. Čak ni moćni Španjolci nisu ih uspjeli pokoriti. Europljanima su Komanči postali važni trgovački partneri (kupovali su od njih konje), ali su se istovremeno bojali njihovih prepada. Komanči su bili poznati po neustrašivosti i nemilosrdnosti. Nikada nisu o ljudima sudili po rasnoj pripadnosti – sam koncept rase bio im je stran. Unatoč porastu stanovništva i moći, Komanči su živjeli u manjim skupinama bez formalne hijerarhije – upitno je može li ih se uopće nazvati plemenom u punom smislu riječi.
Komanče na kraju nije uništila neprijateljska vojska, već europske bolest na koje njihovi imunološki sustavi nisu bili navikli (ospice, boginje). Broj Komanča do 1870. pao je na svega nekoliko tisuća (na vrhuncu ih je bilo više od 40.000). Nadalje, prekomjeran lov na bizone koji su provodili Europljani uništio im je način života. Dokrajčila ih je američka vojska. Godine 1875. posljednja skupina Komanča pod vodstvom Quanaha Parkera predala se Amerikancima. Usprkos divljoj reputaciji, Komanči su u sklopu SAD-a postali jedno od prosperitetnijih i prilagodljivih plemena. Danas je službeno registriran 15.191 pripadnik ovog naroda. Njih 7763 živi na prostoru plemenske jurisdikcije u jugozapadnoj Oklahomi.
Piše: Boris Blažina
