Zašto je kava ušla u glazbu?

Zašto je kava ušla u glazbu?

 question mark
question mark

Omiljeni crni napitak ispijao se u europskim kavanama od sredine 17. stoljeća. Prvu kavanu imala je Venecija 1645. godine, a slijedili su Oxford, London, Beč, Marseilles i Pariz. O dolasku kave u Europu stvarale su se zanimljive legende povezane s Drugom opsadom Beča u doba osmanskih ratova. Međutim, činjenica je da su Europljani putujući po Bliskom Istoku kušali kavu i donijeli je u Europu. 

U nekim je državama kava postala poslijepodnevni obrok. Zapravo se tek nakon sredine 18. stoljeća pila u drugim dijelovima dana. Posebno je bila omiljena umjetnicima i slovila je kao sredstvo za “poticanje stvaralačke snage”. Slavni francuski spisatelj Honoré de Balzac ispijao je ogromne količine jake kave kako bi ostao budan jer je radio po dvanaest sati dnevno. Njemački skladatelj Ludwig van Beethoven obično bi izbrojio točno 60 zrna i od njih spravio napitak za održavanje budnosti. Poticajno djelovanje izaziva tvar trimetilksantin, nazvan kofein koji djeluje na središnji živčani sustav.

Prve kavane bile su okupljališta sumnjivih osoba, ali ubrzo postaju sastajališta intelektualaca, političara i umjetnika. Tako je i znameniti Johann Sebastian Bach u 18. stoljeću posjećivao kavane i uživao u novoj europskoj opsesiji. Čak je pridonio tome da lajpciške kavane postanu glavno sastajalište glazbenika. Osim što je bio kantor u crkvi sv. Tome, organizirao je koncerte jednom tjedno u jednoj kavani u Leipzigu. Imao je priliku često promatrati nove navike europskog društva, odnosno kako novi napitak s Istoka mijenja pravila druženja i obroka.  

Iako je Bach najčešće skladao religioznu glazbu, došao je na ideju da sklada nešto o kavi. Njegov prijatelj Picander napisao je zanimljiv tekst o ovisnosti žena o kavi. I Bach je bio strastveni ljubitelj kave, pa je rado skladao melodiju na prijateljev tekst. Tako je nastala humoristično-ironična Kantata o kavi sa scenama iz građanskog života. U njoj se pojavljuje gospodin Schlendrian, koji se ljuti na kćer zbog pretjerane konzumacije kave. Ne pomažu ni zabrane ni prijetnje. Otac je predstavnik konzervativaca, koji u kavi vide opasnost, a kći pripada mlađoj generaciji, zaluđenoj kavom. Liesgen pjeva:

Ajme, kako prija slatka kava,
dražesnija od tisuću poljubaca,
blaža od muškatnog vina.
Kave, kave moram imati.
A ako me netko hoće počastiti,
neka mi natoči kavu. 

Na kraju otac brani kćeri udaju ako ne prestane piti taj strašan napitak. Kći Liesgen na to se odrekla omiljenog pića, ali odlučuje s budućim suprugom potpisati tajni ugovor koji joj omogućuje da pije kavu triput dnevno. Glazba kantate je vesela i vedra, a voljela su je pjevati i njegova djeca. Danas je kantata poznata pod nazivom Schweigt stille, plaudert nicht (Umirite se, ne čavrljajte), što su zapravo prvi stihovi. Skladba posvećena kavi otkriva Bachov smisao za humor i osjećaj za karaktere jer je glazbom odlično dočarao i karikirao osobnosti pojedinih likova.  

Drugi skladatelj koji je unio kavu u “ozbiljnu” glazbu bio je Carl Gottlieb Hering (1766. – 1853.). On je skladao kanon C-a-f-f-e-e, trink nicht so viel Kaffee! čija se glazbena tema sastoji od šest tonova. Budući da su Nijemci tada rabili stranu riječ Caffee, tonovi glazbene teme su C-A-F-F-E-E. Tekst glasi otprilike ovako: “C-a-f-f-e-e, ne pijte toliko kave! Nije za djecu turski napitak, slabi živce, od njega ćeš poblijedjeti i razboljeti se. Ne budi musliman, koji ne može ostaviti kavu.”

Popularnost kave rasla je eksponencijalno diljem Europe. Mnogi su umjetnici i znanstvenici uvidjeli prednosti ovog energizirajućeg napitka u dugim noćima dok su stvarali svoja najbolja djela ili otkrivali tajne prirode, a nekima je poslužila kao dobra tema za humoristična vokalna djela prvenstveno za razonodu. 

Piše: Marsela Alić

Facebook Comments

Vezani članci