Tihi san Mornaričkog groblja u Puli

„Ustavljeno je u Božjoj mudrosti da se čovjek od najdražeg mora rastati.“

Ove riječi ispisane su na spomen ploči preminule 21-godišnje Mitzi Gjurin. Njezino tijelo s još oko 150 000 tisuća drugih, mirno počiva u najtišem pulskom parku, Mornaričkom groblju. Snivajući u miru, s pogledom na more, ovo groblje predstavlja kratak, ali bogat put kroz prošlost grada Pule te je jedno od najvećih vojnih groblja u Europi. Nalazi se pred pulskim naseljem Stoja, nedaleko od poznatog šetališta i športsko-rekreacijskog mjesta Valkane.

Ministarstvo austro-ugarske mornarice otvorilo ga je 1862. godine, a u početku je trebalo služiti samo za ukop austro-ugarskih vojnika i službenika te su za njegov prostor austro-ugarske vlasti predvidjele 4.000 kvadratih metara zemljišta. No, povećanjem cirkulacije ljudi iz različitih krajeva Europe, ovo je groblje, koje se danas proteže površinom od čak 22.039 kvadratnih metara, postalo vječni počinak brojnih vojnika iz postrojba dvaju svjetskih ratova i Puljana pokopanih po završetku Drugog svjetskog rata. Tijekom I. svjetskog rata na groblju se pokapao vrlo veliki broj žrtava rata, u prvom redu oficira i vojnika Austro-Ugarske Monarhije. Uz njih, na ovom su mjestu sahranjeni i poznati admirali. Pored ulaza crkvice nalazi se spomen-ploča Janka Vukovića Podkapelskog, hrvatskog mornaričkog časnika koji je svoj život izgubio, kao i stotinu mornara, kada je 1. studenog 1918. godine njihov brod Viribus Unitis nabasao na talijansku minu.

Spomen ploča Janku Vukoviću Podkapelskom
Spomen ploča Janku Vukoviću Podkapelskom

Za vrijeme II. svjetskog rata ponovno se počelo s ukapanjem na ovome groblju. Tako je na njemu pokopano oko 300 talijanskih i njemačkih vojnika te vrlo veliki broj civila različitih narodnosti koji su poginuli u anglo-američkim bombardiranjima.

Jedan od najposjećenijih grobova u Puli pripada kontraadmiralu Paulu Elderu von Pottu, koji je na području Pule djelovao kao civil u vojnoj službi, kasnije odlikovan kao vitez Željeznog križa.


 

Nadgrobna ploča Paula Eldera von Potta i Paule Pott
Nadgrobna ploča Paula Eldera von Potta i Paule Pott

Mornaričko groblje je mala zbirka multikulturalnosti, s obzirom na to da se u njemu mogu naći spomen-ploče na različtim jezicima i pismima. Tako je na kamenu u kojem se nalazi stečak admirala Turčina ispisana arapska kaligrafija, a nad kamenom pločom pulske talijanke Marije Latterine Negovetich stoji natpis„Il tuo viso, tutto gioia, tutto riso“. (Tvoje lice, sve u radosti, sve u osmijehu).

150 000 pokojnika, što vojnika, admirala, profesora, radnica i znatan broj male djece u Mornaričkom su groblju putnici zajedničkog broda, koji poput pulskog Titanica plovi svojim vječnim obalama. (D. Načinović, 2014.)

I dok se na svakom groblju svakodnevno može vidjeti posjeta koja je došla obići svoje najmilije, Mornaričko groblje u tišini sniva samo, uz pokoji korak nekog povjesničara ili zalutalog prolaznika. Jedino šum valova i cvrkut ptica svakodnevno obilaze usnule duše na groblju jer su potomci pokojnika koji ovdje leže stoljećima, danas miljama daleko.

Piše: Matea Čelebija

Komentari