Sergej Ejzenštejn – nesuđeni redatelj adaptacije Joyceova Uliksa

Sergej Ejzenštejn – nesuđeni redatelj adaptacije Joyceova <em>Uliksa</em>

Hladnog pariškog dana 30. studenog 1929., već gotovo slijepi Joyce i slavni ruski redatelj Sergej Ejzenštejn, predvodnik Ruske montažne škole, sastali su se u mračnom sobičku gdje su razgovarali o filmu i Joyceovom Uliksu, objavljenom sedam godina ranije. Ejzenštejn se u Parizu našao u sklopu posjeta europskim sveučilištima sa suradnicima G. Alexandrovom i E. Tisseom, gdje su predavali o filmu i istraživali tad novi filmski fenomen – zvuk. Ruski je filmaš već bio poznavao Joyceovo djelo i rad, no do Uliksa je došao godinu ranije preko Madame Litvinov – supruge sovjetskog ministra vanjskih poslova koji je, zanimljivo, pohađao isto sveučilište kao i Joyce. Izvori navode da mu je Joyce čitao roman tijekom susreta u filmski zamračenoj sobi, gdje su razgovarali o mogućnostima vizualiziranja unutarnjeg monologa, kao i filmskoj adaptaciji Uliksa, za koju je Joyce, koji nikad ranije nije zapravo gledao njegove filmove, razmatrao Ejzenštejna.

Ejzenštejn je bio trenutačno zadivljen tekstom Uliksa zbog dijalektičkog pristupa sličnog onom kakav je i sam primjenjivao u radu. O Uliksu je ranije s divljenjem govorio u Londonu kao najprimjerenijem djelu za izoštravanje i vježbanje vizualne svijesti. Stoga nije neobičan podatak da je svojim studentima Sovjetske montažne škole dao upravo Uliksa na prevođenje u filmski jezik. U njemu je prepoznao paralele između podudaranja slika različite prirode i sadržaja koje u kombinaciji rezultiraju nizom asocijacija. Montaža nazvana asocijativnom imala je intelektualnu svrhu. Gledatelj je mogao bolje razumjeti i spoznati pozadinu snimljenog i prozreti činjenice ispod površine. Slični postupci kakve je Ejzenštejn primijenio u klasiku Oklopnjača Potemkin (1925.) očiti su u Uliksu.

Američka je kuća Warner Brothers 1931. htjela otkupiti prava na roman, ali Joyce je već 1932. žustro odbacio tu ideju, smatrajući da dotični Amerikanci ne bi mogli iznijeti principe romana na filmsko platno. Pored Ejzenštejna, jedine su mu opcije bile njemački redatelj dokumentarnih filmova Walter Ruttmann i Robert Flaherty. Do filmske adaptacije Uliksa ipak nije došlo sve do 1967., kada ga je u razdoblju filmskog modernizma režirao američki redatelj Joseph Strick. Njegov je Uliks smješten u suvremeni Dublin i lišen je boje.

Piše: Igor Jurilj

Facebook Comments

Vezani članci