Puno ime baroknog majstora je Rembrandt Harmenszoon van Rijn. Pritom Harmenszoon znači Harmenov sin, a van Rijn je dodao njegov otac kad se doselio na Rajnu. Njegovi su roditelji bili relativno siromašni mlinari, ali su se potrudili omogućiti Rembrandtu dobro školovanje. Nakon kalvinističke Latinske škole upisao se na Sveučilište u Leidenu sa samo 14 godina. Prekinuo je studij jer se odlučio posvetiti slikarstvu, i jedino je u tome bio uspješan.
Njegovi suvremenici kažu da je bio bezobrazan. Nazivali su ga egoistom i svadljivcem jer je često vrijeđao sugovornike. U sudskim zapisima zabilježeno je 25 parnica. Mnogi su ga prezirali zbog njegove tvrdoglavosti, pa čak i besramnosti. Jedan od najvećih nizozemskih slikara znao je stvariti djelo puno suosjećajnosti, dok je kao osoba bio beskrupulozan. Zanimala ga je samo umjetnost. Da s Rembrandtom nije bilo lako živjeti znale su tri najvažnije žene njegova života. Zvale su se Saskia, Geertje i Hendrickje. Iako je bio hirovit, beskompromisan i dominantan, sve su tri žene imale velik utjecaj na njegovu umjetnost.
Prvi brak sklopio je sa Saskijom van Uylenburgh. Saskia je potjecala iz obitelji visoka ranga, a Rembradt se još nije bio proslavio. Bila je odlučna i snažna karaktera. Ona ga je podupirala i pomogla mu doći do vrha. Vodila je posao i prodavala slike. Bila mu je i model na mnogim portretima. Vremenom su se preselili u bogatu amsterdamsku četvrt, u zgradu s pogledom na Amstel. Imali su četvero djece, a od kojih je preživio samo Tit. Godinu dana nakon njegova rođenja – 1642. – umrla je i Saskia u 29. godini, vjerojatno od tuberkuloze. Tijekom razdoblja Saskijine bolesti nastala je Noćna straža – jedno od njegovih najvećih djela. Nakon toga Rembrandt zapada u ozbiljnu krizu. Osim supruge, izgubio je i menadžericu. Naručitelji se žale da su njegove slike loše. Postao je još ekscentričniji i hirovitiji. Saskia je oporukom odredila kako će se trošiti njezin imetak, čime je nastavila utjecati na njegov život i poslije svoje smrti.
Rembrandt je potom utjehu potražio u zagrljaju sluškinje Geertje. Kratka afera stajala ga je mnogo. Kad ju je odlučio ostaviti, zbog nove sluškinje, Geertje ga je tužila za lažno obećanje o braku (tada se to moglo) i sramotu te je tražila da ju doživotno uzdržava. Po odluci suda morao joj je plaćati veću svotu novca, nego što je htio. Stoga je smislio način kako bi ju optužio za prostituciju. Potplatio je navodne svjedoke, pa čak i Geertjinog brata. Htio ju je strpati u zatvor te se osloboditi plaćanja alimentacije, u čemu je i uspio.
Nova sluškinja – Hendrickje Stoffels – postat će njegova nova suputnica. S dvadeset godina mlađom djevojkom živjet će u nevjenčanom braku 15 godina unatoč društvenoj osudi. Rembrandt je došao na loš glas, ali ga to nije smetalo. Uz nju se ponovno trudio dobro slikati te je stvorio neka od svojih najboljih djela, poput Hendrikje kao Batšeba, nastale 1654. godine. Te godine rodila im se kći Cornelia. Međutim, financijski su problemi bili sve teži i 1656. morao je proglasiti bankrot. Hendrickje je uz Titovu pomoć vodila trgovinu umjetninama, a Rembrandt je bio samo njen zaposlenik, kako bi izbjegao vraćanje dugova i ovrhe. Hendrickje je preuzela sav rizik na sebe i spasila ga od sigurne propasti. Nakon što je istekao uvjet Saskijine oporuke o ponovnoj ženidbi, Rembrandt ipak nije htio oženiti Hendrickje. Njegovi su financijski problemi bili sve teži i 1656. morao je proglasiti bankrot. Umrla je od kuge 1663.
Rembrandtova se djela izlažu u najpoznatijim galerijama i čuvaju u najsigurnijim sefovima. Analiziraju se u tančine boje i oblici. Međutim, bez Saskije, Geertje i Hendrickje Rembrandt ne bi postao jednim od najvećih umjetnika svih vremena.
Piše: Marsela Alić
