Bosna je povijesna zemlja koju spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću te ju opisuje kao malu zemlju oko rijeke Bosne. Njome su u srednjem vijeku vladali Hrvati, Srbi, Dukljani, Ugri… Bosna je bila banovina ( 1150. – 1377.), kraljevina (1377. – 1463.), osmanska kolonija (1463. – 1908.) i austro-ugarska pokrajina (1908. – 1918.). Zatim je bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije, Banovine Hrvatske, NDH i Jugoslavije. Danas postoji samostalna BiH.
U svim tim previranjima, doseljavanjima i raseljavanjima stanovništvo Bosne govorilo je nekim jezikom ili jezicima, što je nakon rata postalo problematično definirati, pa i imenovati. Je li riječ o bosanskom ili bošnjačkom jeziku? I dok jezikoslovci iznose svoje argumente kako bi se jezik trebao zvati, pogledajmo u prošlost i potražimo stare zapise.
Prvi rječnik na području današnje Bosne napisao je Muhamed Hevai Uskufi 1631. godine te ga nazvao Potur Šahidija, a opisao ga kao tursko-bosanski rječnik. On svjedoči o povijesti i kontinuitetu bosanskog jezika i štokavskog narječja. Smatra se prvim južnoslavenskim rječnikom napisanim na štokavskom narječju. Rječnik je pisan na arabici (oblik arapskog pisma prilagođen drugom jeziku) i u stihovima. Uskufijev rječnik jedan je od najstarijih na ovim prostorima.
Autor ovog rječnika jedan je od prvih bosanskih pjesnika koji su pisali na orijentalnim jezicima. Jednu svoju pjesmu započinje riječima: “Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani…”
Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika potječe iz 1436. i nastao je u Kotoru. U njemu se spominje otkup neke djevojčice od strane kotorskog kneza i kaže da je ona “bosanskim jezikom djevena“. U 17. i 18. stoljeću mnogi bosanski i hrvatski pisci (Evlija Ćelebija, Matija Kačić Miošić, Matija Antun Reljković, Jakov Mikalja…) spominju u svojim djelima bosanski jezik. Prva gramatika tiskana je 1890. godine pod nazivom Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole Frane Vuletića.
Čini se da bosanski jezik, govorni i pisani, ima svoj kontinuitet već stoljećima što dokazuju brojni zapisi i djela. U uvodu svoga rječnika Muhamed Hevaija Uskufija piše:
“Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem”.
Piše: Marsela Alić
