Junaštvo El Cida tema su djela Cantar de mío Cid (španj. Pjesma o Cidu), koje se danas smatra najsjajnijim primjerkom španjolske srednjovjekovne književnosti. Ova epska pjesma ima 3730 stihova, a izgubljeno je nekoliko stotina. Napisana je sredinom 12. stoljeća jezikom koji predstavlja prijelaznu fazu između latinskog i suvremenog španjolskog. Zabilježena je u odlomcima različite duljine s asonantnom rimom i cezurom u svakom stihu.
Početak Pjesme nije sačuvan, a prva scena koja nam je očuvana je scena Cidova progonstva. Zatim se opisuju njegove uspješne borbe protiv Maura zaključno s trijumfalnim ulaskom u Valenciju. Opisana su i fiktivna vjenčanja njegovih kćeri s grofovima iz roda Carrióna koji se pokazuju kukavicama i maltretiraju svoje supruge. Cid i njegovi pristaše poražavaju ih u viteškom dvoboju te se kćeri udaju za kraljeviće i tako je pokrenut proces ujedinjenja Španjolske. Pjesma završava aluzijom na Cidovu smrt.
U djelu se promiču klasične viteške vrline poput hrabrosti u boju, bračne vjernosti i odanosti gospodaru, poštenja, milosrđa itd. Djelo se ističe po vrlo živo opisanim i karakteriziranim likovima. Za razliku od mnogih djela srednjovjekovne književnosti, u Pjesmi o Cidu uopće nema nadnaravnih elemenata, ali postoje znatni odmaci od stvarnih događaja. Primjerice, Cidov se sin uopće spominje, a njegove kćeri nikad nisu postale kraljice niti su se zvale Elvira i Sol.
Piše: Boris Blažina
