Oduvijek se gora koja dijeli Prigorje od Zagorja zvala Medvednica. Danas se naziva i Zagrebačkom gorom. Međutim, to je bio onaj dio šume koji je pripadao gradu, a ne čitava gora. Ime Medvednica prvi put se spominje 1242. g. u kraljevskoj darovnici Gradecu. U 18. stoljeću strani kartografi zabilježili su naziv Gebirg Sagrab (njem. gora Zagreb) i tako je postupno prevladao naziv Zagrebačka gora (iako bi po kajkavski trebala biti Zagrebečka gora). Usprkos preimenovanju i istrebljenju medvjeda, zagrebačka je gora u narodu ostala Medvednica kao što su ostali potok Medveščak, utvrda Medvedgrad te Medvedski breg kod Čučerja.
Ljudska naselja postojala su na ovoj gori već u pretpovijesno doba. Puno kasnije, u srednjem vijeku, razvijaju se utvrđena naselja Medvedgrad i Susedgrad, a podno Medvednice Gradec i Kaptol. S druge strane (zagorske) razvila su se naselja Gornja Bistra, Golubovec i Gornja Stubica.
Čini se da odlasci u prirodu postaju sve popularniji. Navodno su outdoor sportovi kao trekking, hiking, ski-sportovi, biking, cross country i sl. postali in u današnje vrijeme, a istina je malo drugačija. Naime, Medvednica je bila popularna rekreacijska zona još u 19. st. Zagrepčanci su rad peli na Sleme zato kaj im je trebal luftkur (u prijevodu: Zagrepčani su rado išli na Sljeme jer im jer trebao oporavak na svježem zraku) pa je prvi vidikovac izgrađen već 1859. g. Prvi planinarski objekt u Hrvatskoj bila je drvena piramida podignuta na Sljemenu 1870. g. (Zagreb je tada imao tek 20 000 stanovnika), a samo osam godina kasnije izgrađen je prvi hrvatski planinarski dom odmah podno Sljemena i zvao se Gradska kuća. Zanimljivo je spomenuti i to da je od 1934. Medvednica imala uređenu skijašku skakaonicu. Eto, srećom postoje moderni sportovi koji će vratiti ljude tradicionalnoj rekreaciji na Medvednici. Na Sleme, na Sleme, na Sleme…
Piše: Marsela Alić
