Franjo Kresnik – Čovjek koji čita violine

Franjo Kresnik – Čovjek koji čita violine

Toliko je vrsnih i talentiranih osoba bilo u hrvatskoj povijesti, a danas su nepoznati široj javnosti. Glazbenici, slikari, kipari, književnici… Promijenili su se kriteriji za popularnost – da bi novinari privukli pažnju čitatelja, u naslovu mora stajati ili usporedba s nekom stranom ličnosti ili pikanterija.

franjo-kresnik-%285%29Tako je Franjo Kresnik dugo bio zaboravljen. Tko je on? On je bio “samo” vrhunski graditelj violina i plemeniti liječnik. Rodio se u Beču 1869., a u Rijeci je pohađao gimnaziju i dobivao privatnu poduku violine. Bio je vrlo talentiran i želio upisati glazbenu akademiju, ali roditelji su mu odabrali liječničku karijeru. Otac mu je, srećom, nastavio plaćati satove violine kod Paganinijevog učenika, slavnog Ernesta Camilla Sivorija u Genovi. Franjo je odabrao pedijatriju i nakon studija u Innsbrucku zbog odličnih ocjena želio raditi kao asistent. Čekala ga je velika karijera u Austriji, ali roditelji su opet donijeli odluke o njegovom životu. Morao se vratiti u Rijeku. Tu je postao poznat kao vrstan dijagnostičar. Postoje zapisi o njegovim liječničkim uspjesima, ali i o njegovoj plemenitosti. Naime, siromašnim pacijentima nije naplaćivao usluge liječenja, čak je ostavljao koji novčić na stolu da pomogne siromašnoj djeci.

Provođenje Hipokratove zakletve u djelo bio je njegov dnevni posao, a po noći je radio nešto sasvim drugo. Po noći je proučavao gudačke instrumente. Izuzetno ga je zanimalo kako nastaje onaj poseban ton koji ima svaka violina i o čemu ovisi ljepota njezina zvuka. Proučava akustiku i gradnju violina. Posebno ga zanimaju instrumenti slavnih svjetskih majstora iz Cremone. Tamo su mu čak dopustili da ih proučava. Tako je Franjo Kresnik postao priznati stručnjak za glazbala iz Cremone. Pripremio je opširnu knjigu o svojim saznanjima koja je objavljena posmrtno pod nazivom Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata. Sljedeći logični korak bila je izrada svojih violina. U početku je oponašao velike majstore, a onda je razvio svoj model. Glazbala je premazivao posebnim lakom u koji je umiješao eterična ulja. O sastavu laka je također napisao knjigu, objavljenu u Francuskoj. Da je bio odličan graditelj violina, dokazuje nagrada Grand-prix s diplomom, koju je osvojio na Svjetskoj izložbi obrtništva 1926. godine u Rijeci.

violinaFranjo Kresnik bio je odličan teoretičar i praktičar. Veliku čast doživio je 1937. godine, kad se u Cremoni održavala 200. obljetnica Stradivarijeve smrti uz izložbu glazbala. Za tumača izrade Stradivarijevih glazbala pozvan je dr. Kresnik! Ponovno je pozvan kao stručnjak u Berlin na Međunarodnu izložbu liuterije (gradnje gudačkih instrumenata) sljedeće godine. Tu je postavio radionicu, točno onakvu kakva je bila nekad u Cremoni te pred posjetiteljima gradio violinu. Za to je osvojio nagradu za talijansko zanatstvo.

Osim što je pokrenuo radionicu izrade violina u Rijeci, zaslužan je i za pokretanje Međunarodne škole za liuteriju u Cremoni. Htio je osnovati školu za graditelje gudačih instrumenata u Rijeci, ali je to bilo nemoguće zbog izbijanja Drugog svjetskog rata. Umro je u Rijeci 1943. godine. Izradio je 52 violine, 2 viole i 2 violončela. Dio njegove ostavštine čuva se u memorijalnoj sobi Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci, a nekoliko vrijednih glazbala nalaze se u zbirci Nippon Violin u Tokiju. Vlasnik je Muneyuki Nakazawa, jedan od najcjenjenijih restauratora i graditelja violina te strastveni kolecionar rijetkih instrumenata. Sreća da su Kresnikove violine završile kod nekoga tko ih zna cijeniti.

Život Franje Kresnika, i kao liječnika i kao glazbalara, bio je zanimljiv i bez pikanterija ili usporedbi. U Rijeci su 2013. pokrenuti Kresnikovi dani, a u Cremoni je već za života dobio nadimak. Budući da je mogao samo po zvuku raspoznati majstora violine i godinu gradnje, prozvali su ga “Uomo che legge violini” – “Čovjek koji čita violine”.

piše: Marsela Alić

Facebook Comments

Vezani članci