Novigrad na Dobri

Novigrad na Dobri

Na brežuljku iznad rijeke Dobre u srednjem vijeku izgrađen je novi grad. Stoga njegovo puno ime glasi Novigrad na Dobri. Odlično se vidi s autoceste na dionici Karlovac – Bosiljevo. 

Novigrad se izdiže iznad starog puta koji je povezivao unutrašnjost Hrvatske s obalom, neposredno uz stari most. Ne zna se točno kad je izgrađen. Novigradsko se područje prvi put spominje u 12. stoljeću pod imenom Dobra, a i mjesto se zvalo Dobra. Pretpostavlja se da je tamo bila starohrvatska dobranska župa (teritorijalno-upravna jedinica) s utvrđenim sjedištem. U 14. stoljeću župa je došla u posjed obitelji Frankopan. Gradnju Novigrada vjerojatno je počeo Bernardin Frankopan na prijelazu 15. u 16. stoljeće. U početku je to bio veliki romanički burg jednostavnih oblika i namijenjen pasivnoj obrani. Tlocrt je bio četverokutan i imao je kulu na svakom uglu. Za to vrijeme bio je impresivan, mogao se vidjeti sa svih strana, a pogled s burga i danas je veličanstven. Kasnije je dodana peta kula na sjeveroistoku, iznad strme litice.

Zlatno doba Frankopana

resizeimage-net-output-2
kameni most preko Dobre

Novi trendovi u uređenju utvrđenih objekata u 15. stoljeću potaknuli su Frankopane na novo unutarnje uređenje. Udobnost stanovanja postaje važnija, pa su Frankopani romanički burg pretvorili u renesansni kaštel – proširili su stambene prostorije, gradili stubišta i galerije, uredili dvorište i izgradili kapelicu. Međutim, stanari kaštela nisu se mogli opustiti i uživati u dekoraciji jer osmanske čete već prodiru na hrvatski teritorij. Stoga je Novigrad ipak zadržao elemente obrambenog burga kao što je pokretni most ispred ulaza, i prilagodio se aktivnoj obrani. Grad je teško stradao u bitki protiv Osmanlija 1543. godine. Unatoč ratnim opasnostima, razdoblje 16. i 17. stoljeća, dok su njime vladali Frankopani, bilo je novigradsko zlatno doba, a ispod kaštela se razvilo naselje. Pronađeni su ulomci bogato ukrašenih kamina, keramike, oružja, novac…

U upravljanju gradom i čitavim vlastelinstvom posebno se istaknuo Vuk Krsto Frankopan Tržački (1589. – 1652.), krajiški kapetan u Ogulinu i general Karlovačkog vojnog zapovjedništva. Njegov sin Fran, senjski kapetan, pjesnik i prevoditelj, bit će posljednji Frankopan. Urota Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana planirana je i u Novigradu na Dobri. Nakon njihova pogubljenja 1671. grad je opljačkao barun Sauer iz karlovačke krajiške vojske. Potom prelazi u vlasništvo karlovačkog generala J. Herbersteina. On je pak oporučno ostavio čitavo imanje Malteškom redu.

Carski posjet

unutrašnjost dvorca
unutrašnjost dvorca

Novo razdoblje Novigrada na Dobri počinje 1746., kad su ga kupili grofovi Patačići. Grof Stjepan Patačić bio je zapovjednik Hrvatske Kostajnice i vrhovni komesar kraljevske Krajine. Dao je sagraditi novi, kameni most ispod dvorca. Naime, na tom starom putu je međuvremenu izgrađena Karolinska cesta. Novi vlasnici preuredili su renesansni kaštel u barokni dvorac i mogli su se pohvaliti da su (1783.) ugostili austrijskog cara Josipa II. Habsburškog. Iznad ulaza grofica Patačić je postavila ploču s natpisom na njemačkom jeziku u čast carevog boravka. Budući da je opasnost od Osmanlija prošla, Novigrad na Dobri postao je pravi plemićki dvorac. Međutim, početkom 19. stoljeća zavladali su Francuzi, pa ga je Bartol Patačić, prisjednik Banskog stola, prodao (1809.) francuskom časniku Mirku Haraminčiću. Nakon njega često su mijenjali vlasnici i često nisu znali gospodariti niti dvorcem niti župom ili se nasljednici nisu mogli dogovoriti, pa je država sve prodala privatnim vlasnicima i poduzećima. 

Zadnji vlasnik

baron_zdenko_turkovic_kutjevski
Barun Turković

Preprodajom i parceliranjem počeo je pad nekadašnjeg vrlo razvijenog veleposjeda, čija je površina nekada iznosila oko 800 jutara. Zadnja osoba koja je gospodarila i dvorcem i posjedom bio je barun Zdenko Turković Kutjevski, veliki stručnjak za vinogradarstvo, kojem je bilo stalo do očuvanja i razvoja gospodarstva. Sa suprugom Gretom izdao je Ampelografski atlas, jedinstveno djelo u svjetskoj stručnoj literaturi. Obnavljao je školu, župne zgrade, sadio vinograde i voćnjake. Međutim, on je zbog novih zakona Banovine Hrvatske 1939. dvorac poklonio narodu kao kulturno dobro, a preostali posjed prodao državi. 

Svaki je vlasnik nešto mijenjao, dodavao ili rušio, ali iako je često mijenjao vlasnike, Novigrad je bio dobro očuvan. Uništen je tek u Drugom svjetskom ratu 1944. godine. Ostale su velebne zidine, kapelica, dijelovi kula s puškarnicama i podrum. Iako je proglašen spomenikom kulture (1953.), propadao je do 1990-ih. Danas su rekonstruirane zidine i južna kula s vidikovcem. Pritom treba naglasiti da je poticaj i ogroman doprinos obnovi dalo Društvo prijatelja Novigrada na Dobri “Frankopan”.

Piše: Marsela Alić

Facebook Comments

Vezani članci