Meksički predsjednik Andrés Manuel López Obrador pokazao je da se novca nađe kada postoji za to interes vladajućih struktura. Prva dionica ovog najkontroverznijeg projekta u povijesti Meksika završena je prije nekoliko dana, u prosincu 2023. U pitanju je projekt izgradnje željezničke rute koja svojom prvom dionicom povezuje grad Campecheu na obali Meksičkog zaljeva s Cancúnom na najisturenijem dijelu poluotoka Yucatán.
Ova je željeznička dionica objedinila lokacije udaljene više od 470 kilometara. Oni koji su se vozili izgrađenom dionicom puta kažu da je putovanje bilo udobno i da su vlakovi ovdje luksuzni čak i u najobičnijoj turističkoj klasi.
Bura kritika
Jedna od prvih kritika upućena meksičkom predsjedniku Obradoru po pitanju ovog projekta je brzina njegova planiranja i realizacije. Nakon što je projekt iscrtan u grubim crtama – on je blago rečeno proguran mimo svih kritika i dorada. Naime, njegovom provođenju se usprotivila ponajviše arheološka i ekološka struka, no to vladu nije pokolebalo u nastavku realizacije smišljenog. Vladin je cilj poticanje turizma i mobilnosti, kao i smanjenje siromaštva i to ni manje ni više nego za impresivnih 50 posto. Kao što se s projektom krenulo na silu i bez pomnog planiranja, na isti način se projekt sada želi privesti kraju. U tom smislu planirani je rok njegova završetka proljeće 2024., i sada se bezglavo juri kako bi se što prije dovršio.
Projekt će u finalnoj fazi povezati sve važne lokacije na poluotoku Yucatánu. Njegova je osnovna zadaća usmjeriti turiste s obale prema unutrašnjosti. No problem kod ovog projekta što se na realizaciju plana krenulo i bez provedenih studija utjecaja na okoliš, kulturnu baštinu, kao i tamošnje stanovništvo. Sve što se ovdje odvija može se usporediti s onom obrnutom od pametne narodne koja kaže “prvo skoči pa reci hop”. Zbog bučnih kritika meksička je vlada odlučila doskočiti problemu tako što je projekt proglasila nacionalno važnim ne bi li se on automatski, dakle bez puno “punktova” potrebnih u dobivanju suglasnosti, odobrio.
“Deforestacija je nužna”
Ovo je područje bogato prašumama, a kako bi projekt bio proveden u djelo jedan dobar dio šuma se nemilice uništava – ali koga briga. Deforestacija je tako nužna i ne propituje se njezina opravdanost i utjecaj na živi svijet. Projekt Vlak Maja započeo je 2020., a već u kolovozu 2023. meksička je organizacija za zaštitu okoliša CartoCritica objavila satelitske snimke koje pokazuju da je za potrebe projekta u tom trenutku bilo iskrčeno čak 16 500 hektara šume, a što je u suprotnosti sa saveznim propisima. Deforestacija uništava i staništa brojnih ugroženih životinja poput jaguara, arheološke lokalitete, i domorodački način života. Brzina kojim se provodi projekt ne daje vremena stručnjacima da se uhvate u koštac s problemima.
Vlak ugrožava brojne podzemne špilje i vrtače tzv. cenote koje su nekada opskrbljivale vodom drevne Maje, a i sada su izvor vode ne samo lokalnom stanovništvu već i divljem svijetu. No tu je i pitanje sigurnosti putnika. Naime, krajolik kroz koji prolazi ova ruta je vapnenački i to je podzemlje poput švicarskog sira zbog čega postoji velika opasnost od urušavanja tla jer će vlakovi težine od nekoliko stotina pa i tisuća tona ugroziti stabilnost krškog područja. No očito vladu to ne zabrinjava te ona samosvijesno jamči sigurnost putnicima. Meksička vlada je pokazala da zakone i postojeće propise prilagođava aktualnoj situaciji, pa će vrlo vjerojatno u slučaju nesreća proizašlih iz sigurnosnih propusta iznaći načine za izbjegavanje odgovornosti.
Arheolozi u teškoj poziciji
Osim okoliša kulturno blago prethispanskog stanovništva ugroženo je brzom izgradnjom. U normalnim okolnostima bi se prvo provela zaštitna istraživanja. Da ne bude zabune ona se donekle provode brzinom koja nije odgovarajuća te se sve odvija što bismo rekli na vrat nanos. Tako stručnjaci idu s građevincima i mehanizacijom po trasi buduće pruge pri čemu daju oznake važnosti ahreološkim lokalitetima koji se nalaze na ruti prolaska željeznice. Te su oznake obilježene brojevima od 1 do 4, što je u rasponu od zanemarive vrijednosti do velike povijesne važnosti. Sve što je manje od četiri se prepušta na milost i nemilost provedbi ovog projekta. Stanovništvo koje je živjelo na trasi vlaka je iseljeno. Ono je dobilo kompenzaciju za svoj gubitak, no neke se stvari ne mogu nadoknaditi. Zapadnjaci koji su se vozili ovom prvom dionicom kažu da za sada nema previše putnike i da na linijama vlakova ima više vojske i osoblja nego turista. Cijena karte za tu prvu dionicu puta iznosi oko 60 dolara – što siromašnim građanima Meksika nije tako lako za izdvojiti.
Ako ne možete uživo pogledati trasu puta – možete baciti pogled na nju zahvaljujući putnicima namjernicima koji snimaju svoja putovanja te ih objavljuju na društvenim mrežama i YouTubeu. Naše gledanje ovakvih video zapisa je rezultirao dojmom posvemašnje globalizacije željezničke rute, nazvane Vlak Maja, zajedno s pratećom infrastrukturom; zbog koje se čovjek može zapitati što tu pobogu radi jer konkretan ugođaj egzistira u gotovo svakom kutku svijeta, i zbog njega se nekada i ne isplati maknuti s mjesta.
Piše: Sonja Kirchhoffer
