Motte-and-bailey – praktične srednjovjekovne utvrde

Zamci poznati pod engleskim nazivom motte-and-bailey karakteristične su srednjovjekovne utvrde. Sastavljene su od drvene ili kamene središnje kule na zemljanom humku u obliku krnjeg stošca (motte gradina) na koje se nadovezuje prostor ograđen drvenom palisadom i obrambenim jarkom (bailey predgrađe). U središnjoj je kuli obitavao vlastelin sa svitom, zalihama hrane i nekoliko stražara. Kula je obično prekrivena životinjskim kožama kako bi je se zaštitilo od zapaljenih strelica. U ograđenom su prostoru bile smještene crkva ili kapelica, obrtničke radionice i pokoja seljačka kuća. Motte i bailey povezani su ili stepenicama ugrađenima u humak ili pokretnim drvenim mostom. Zamci tipa motte-and-bailey međusobno su se jako razlikovali. Npr. visina humka mogla je biti između 3 i 30 metara (većina je bila od 3 do 5), a njegov promjer od 30 do 90 metara. Neki dvorci imali su više od jednog baileyja, dva jarka, humak kockastog oblika itd.

Ovakvi su dvorci bili iznimno popularni prvenstveno jer su bili vrlo praktični. Prvi primjerci pojavili su se u 10. stoljeću u sjeverozapadnoj Francuskoj (pokrajine Anjou i Normandija), a zatim su se proširili na Britansko otočje, Njemačku, Dansku, južnu Italiju i Beneluks. Glavni poticaj nastanka tih dvoraca bio je kaos koji je uslijedio nakon raspada Franačkog Carstva. Za njihovu izgradnju nije bilo potrebno veliko znanje, a obrambene strukture nije bilo lako probiti bez opsadnih sprava. Iako nisu mogle odoljeti dugotrajnoj opsadi, bile su otporne na pljačkaške prepade te su služile kao okupljalište za lokalne ratnike i utočište za okolno stanovništvo. Ako je središnja kula bila izrađena od drva, čitavu je strukturu bilo moguće demontirati i prenijeti negdje drugdje. Vilim I. Osvajač je tako prilikom invazije na Englesku brodovima prenio nekoliko takvih utvrda iz Normandije preko La Manchea. Čak 80 posto utvrda izgrađenih u Engleskoj tijekom njegove vladavine bile su tipa motte-and-bailey.

Zamci ovoga tipa počeli su izlaziti iz mode krajem 12. stoljeća, a u 14. su stoljeću potpuno iščezli. Razlog tomu valja potražiti u razvoju tehnike konstruiranja kamenih utvrda i pojavi naprednih opsadnih sprava. Neki od motte-and-bailey zamaka pretvoreni su u kamene utvrde. Jedan od takvih je poznati dvorac Windsor u Engleskoj, koji je služio za pohranu spisa, a danas je kraljevska rezidencija.

Piše: Boris Blažina


Komentari