Piše: Boris Blažina
Samostojna višekatnica u stilu visokog modernizma službeno nazvana Zgrada društveno-političkih organizacija, a neslužbeno Kockica, dovršena je 1968. godine. Poznata svakom Zagrepčaninu, istovremeno dominantna, odmjerena i nenametljiva, zgrada se ponosno uzdiže nad savskim nasipom, usamljeni podsjetnik na jedno proteklo doba.
Vitićeva „prva druga“ nagrada
Početkom 60-ih godina 20. st. donesena je odluka da se izgradi zgrada namijenjena kao sjedište Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske (CK SKH) i još nekih političkih i društvenih organa. Mjesto izabrano za novi projekt nalazilo se u blizini rijeke Save, na tlu koje tada još nije bilo do kraja uređeno i sanirano. Sadašnji presjek riječnog kanala definiran je tek nakon velike poplave Save 1964.
Na natječaju provedenom 1961., na kojem je prijavljeno 30 planova, pobijedio je prijedlog poznatog arhitekta Ivana Vitića iz Šibenika (između ostalog izgradio je i stambeni neboder u Laginjinoj). Valja napomenuti da je on službeno dobio ne prvu, već „prvu drugu nagradu“. Prva nagrada, naime, uopće nije dodijeljena, već su predane dvije druge nagrade („drugu drugu“ dobili su Boris Čipan i Petar Muličkovski iz Skopja).
Vitić je zamislio zgradu na deset etaža u obliku staklene kocke postavljene na horizontalni betonski blok, koji je uzdignut na jednaku visinu kao savski nasip tako da gledano s druge strane rijeke tijelo zgrade prividno sjeda na horizont riječnog koridora. U kocki su smješteni uredi, a u horizontalnom bloku dvorane za sastanke, restoran i knjižnica. Izgradnja je počela 1963., ali se oduljila zbog spomenute poplave. Poplava je utjecala i na to da se zgradi pridoda visoki postament od opeke. Ukupna površina zgrade je 14 500 četvornih metara, ali zahvaljujući vještoj kompoziciji djeluje većom nego što doista jest.
Izvorno je zamišljen i treći dio kompleksa, koji je trebao sadržavati veliku dvoranu za konferencije kojoj bi uzor bila slična dvorana u sklopu nebodera UN-a. Taj dio projekta, međutim, nikada nije realiziran, ali se njegovi tragovi i danas mogu vidjeti jer su napravljeni potpornji za most koji je trebao povezivati dvoranu s glavnom zgradom.
Zaštićeni spomenik kulture
Kada je dovršena, Kockica je postala sjedište nekoliko važnih političkih organa u SR Hrvatskoj, a danas je sjedište dvaju ministarstava. Smještena na adresi Prisavlje 14, nekada Šetalište Karla Marxa 14, zgrada ima položaj koji je izuzev jednog kasnije izgrađenog stambenog bloka najbliži rijeci Savi sa sjevera, a istovremeno izoliran od okolnih zgrada.
Iako ga se u popularnoj svijesti veže uz razdoblje SFRJ, Kockica je i zaštićeni spomenik kulture. U njemu se nalaze brojna umjetnička djela u stilu lirske apstrakcije koja su izradili neki od najvećih umjetnika toga vremena. Edo Murtić je izradio mozaik na limenim kvadratima i oslikao strop blagovaone, Zlatko Prica veliki mozaik u konferencijskoj dvorani, Stevan Luketić metalni reljef u istoj prostoriji, Jagoda Buić crvenu tapiseriju u hodniku, a Dušan Džamonja željeznu tapiseriju. Sve je koordinirao Raul Goldoni, čiji karakteristični paravani od plavoga stakla krase predvorje zgrade.
Unatoč strogoj i hijerarhijskoj vanjštini, unutrašnjost zgrade je nenametljiva, jednostavna i funkcionalna. Svi uredi orijentirani su na sjever ili jug, što omogućava maksimalnu osunčanost. Nekada su u zgradi bili postavljeni tuševi za zaposlenike, dizalo za poštu, čajna kuhinja, pa i ambulanta opće prakse te stomatološka ordinacija.
Kockica danas
U Kockici su danas smještena ministarstva turizma i prometa, pomorstva i infrastrukture, te nekoliko državnih agencija. Zgradi je potrebna hitna obnova. Godine 2014. kockica je postala prva javna zgrada koja će se obnoviti prema Programu energetske obnove. Pod tim se podrazumijeva da se ono što obnovitelj napravi plati iz uštede energenata, a potrošnja energije u zgradi bi se nakon preinake trebala smanjiti za više od 50%. Iste godine u sklopu projekta Motel Trogir pokrenut je niz organiziranih posjeta zgradi.
