Na najvišem platou brda Spas kod Knina u srednjem je vijeku izgrađena obrambena građevina koja će postati simbolom grada – Kninska tvrđava. Tu je tvrđavu prvi spomenuo bizantski car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću, ali vjerojatno se počela graditi već u 9. stoljeću. Neki hrvatski kraljevi (Svetoslav Suronja, Držislav, Petar Krešimir IV.) povremeno su stolovali u Kninu, a tek je Dmitar Zvonimir tamo smjestio svoju stalnu rezidenciju. Tada se Knin razvio u pravi srednjovjekovni grad s administracijom i biskupom. Nakon izumiranja narodne dinastije Mađari su vladali gradom i tvrđavom preko bana, a u 13. stoljeću vlast nad tvrđavom preuzeli su hrvatski velikaši (prvo knezovi Bribirski, kasnije Nelipići). Grad i tvrđavu su 1522. nakon dugotrajne opsade preuzele Osmanlije, a 1688. ona potpada pod Mlečane. Nakon pada Venecije Knin su nakratko preuzeli Francuzi, a zatim je stavljen pod Austrijsku vlast u sklopu Dalmacije. Nestankom osmanske prijetnje utvrda gubi svoj značaj te počinje propadati.
Današnji izgled tvrđava je poprimila u 18. stoljeću, tj. djelo je uglavnom mletačkih graditelja, ali i domaćeg majstora Ivana Macanovića. Tada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Spas koje se na nju naslanja sa sjeverne strane. Smještena je na 345 metara nadmorske visine (100 metara iznad Knina), a ukupna duljina njenih obrambenih zidova iznosi gotovo dva kilometra. Time je jedna od najvećih sačuvanih tvrđava ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Europi. Dijeli se na pet međusobno povezanih dijelova: Gornji grad (Kaštel Knin, najstariji dio tvrđave), Srednji grad, Donji grad (ulaz u tvrđavu), Kaštel lab (Bandijera – mjesto gdje danas stoji zastava) i Južni grad (Belveder, najmlađi dio tvrđave). U podnožju tvrđave smješten je nedavno otkriveni srednjovjekovni stambeni kompleks Podgrađe.
Kninska tvrđava je živi spomenik hrvatske kulture jer se u njoj i danas održavaju izložbe i kulturne manifestacije. Usto su u tvrđavi smješteni muzej s arheološkim i etnografskim postavom te restoran. Vrijedi spomenuti da temeljita arheološka istraživanja lokaliteta nikad nisu provedena.
Piše: Boris Blažina
Piše: Boris Blažina
