Crna smrt promijenila je društvo

Crna smrt promijenila je društvo

Ukupni broj ljudi koje je pokosila kuga nikad nam neće biti poznat. Nepreciznost srednjovjekovnih kronika i različite stope smrtnosti od regije do regije rezultirale su bitno različitom procjenama žrtava. Tradicionalno se govorilo da je izginula trećina stanovništva srednjovjekovne Europe, ali mnogi danas vjeruju da je smrtnost bila još veća.

Najčešće se navodi „gotovo polovica“ ili „do dvije trećine stanovništva“ (30 – 50 milijuna ljudi). Broj naselja u Njemačkoj pao je s oko 170.000 prije kuge na oko 130.000 sredinom 15. stoljeća. Prema drugim procjenama, stanovništvo svijeta palo je s 450 na 350 do 375 milijuna. Najviše su stradali siromašni, a pošast je odnijela nešto više žena i djece nego odraslih muškaraca. Jedna od posljedica kuge bilo je i zaustavljanje mongolskih osvajanja – desetkovane horde morale su odgoditi planove o zauzimanju Europe.

Barem smo u nečemu jednaki

Moćnici koje je pokosila kuga uključuju: Eleanoru, suprugu Petra IV. Aragonskog, Alfonsa XI. Kastiljskog, Ivanu, kći engleskog kralja Edvarda III., dvojicu Canterburyjskih nadbiskupa, splitskog nadbiskupa Ivana, četvrtinu papina dvora u Avignonu, Petrarkina patrona Giovannija Colonnu i mnoge druge. Na polju umjetnosti vrijedi istaknuti smrt Ambrogija i Pietra Lorenzettija, što je rezultiralo prijevremenim gašenjem prve sijenske škole. Pismo kralja Edvarda III. jasno ukazuje na to da su pred kugom svi bili jednaki:

[…] Destruktivna Smrt (koja u jednakoj mjeri uzima mlade i stare, ne štedeći nikoga i spuštajući bogate i siromašne na istu razinu) nažalost nam je […] otela našu najdražu kćer, koju smo voljeli najviše od svih, kako su zahtijevale njene vrline.

Pošast srednjovjekovnog društva

kuga-mrtvi-2Kuga je napala ne samo stanovništvo srednjovjekovne Europe, već i njeno društvo i moralnost. Uzrokovala je pomak u mentalitetu srednjovjekovnog čovjeka. Društveni je život nekoliko godina jednostavno ostao paraliziran. Ljudi su izbjegavali kontakt s drugima. Žetve su ležale neubrane, stoka nečuvana. Razboljele su se i domaće životinje – tako je pomrlo toliko ovaca da je došlo do nestašice vune. U mnogim su gradovima institucije prestale raditi. Tako su u Sieni zatvoreni civilni sudovi i zaustavljen je rad na katedrali (i danas je ostala nedovršena). Veliki pisac Giovanni Boccacio je u Dekameronu to društveno propadanje opisao na sljedeći način:

Ako i ostavimo po strani da se građanin od građanina sklanjao, i da se gotovo nijedan susjed za susjeda nije brinuo, i da se su se rođaci rijetko ili nikad posjećivali, pa i izdaleka, takvi su se strah i muka uvukli u srca muškaraca i žena, da je brat brata ostavljao, i stric sinovca, i sestra brata, a često i žena svog muža, a uz to su se (što je još i gore i gotovo nevjerojatno) očevi i majke sklanjali od svoje djece, kao da nisu ni bila njihova.

Nemoć Crkve pred kugom dovela je njen autoritet u pitanje. Neki su se okrenuli privatnim kapelanima ili misticizmu, ali drugi su joj se otvoreno počeli suprotstavljati – posijane su i klice protestantizma. Još jedna posljedica bilo je osnivanje vjerskih udruga s ciljem osiguravanja njege i molitve za oboljele bez obitelji.

Nedostatak radne snage promijenio je društvene i radne odnose na selu. Radnici su postali traženi te su mogli zahtijevati manja davanja ili veće plaće. Tako su u Engleskoj radničke plaće uvećane čak 2 do 4 puta. Mnogi su jednostavno kršili feudalne zakone i bježali sa sela k darežljivijim gospodarima. Težište seoske ekonomije pomaklo se sa zemljoradnje na stočarstvo, koje zahtijeva manje ljudskog rada. Time se poboljšala ishrana nižih slojeva – počeli su jesti više mesa i mliječnih proizvoda. Neki su plemići ostali bez kmetova te su prisiljeni obrađivati zemlju. Tako u Kronici Crne smrti iz Rochestera u Engleskoj stoji:

[…] Nastala je takva nestašica slugu, obrtnika, radnika i poljoprivrednika [da su] Crkvene osobe, vitezovi i drugi uglednici sami morali mlatiti žito, orati zemlju i obavljati sve druge nekvalificirane poslove kako bi stekli svoj kruh.

Drugi su odbili prihvatiti takvo stanje te su se okrenuli pljački, plaćeništvu i ucjeni. Državne su vlasti pokušavale vratiti situaciju u stanje prije izbijanja kuge, ali se nisu mogli boriti protiv zakona ponude i potražnje. Zaoštreni odnosi na selu doveli su do izbijanja seljačkih buna, npr. Žakerija u Francuskoj 1358. godine, Wat Tylerova buna 1381. u Engleskoj, pobuna Harelle u Francuskoj 1382. itd.

Novi obzori 

Tijekom pošasti još je jednom do izraza došla ljudska otpornost i ustrajnost. Život se vrlo brzo nakon prestanka pandemije vratio u normalu. Iako se kuga u više navrata vraćala do sredine 17. stoljeća, nikad više nije bila toliko razorna, a ljudi su se jednostavno naučili živjeti uz nju. To se odrazilo i na razvoj umjetnosti s motivom smrti kao stalna čovjekova pratitelja, kao i jednakosti sviju pred smrti (npr. ples mrtvaca – čest motiv u slikarstvu). Nakon kuge gradovi su se ponovo počeli buditi, a znanost, društvo i umjetnost krenuli su novim pravcima. Počela je renesansa. Nakon vizija neminovne apokalipse, stigla je nova vizija nade i ostvarenja ljudskog potencijala. Smanjenje broja radnika i intelektualaca potaknulo je i razvoj novih tehnoloških rješenja u proizvodnji i obrazovnom sustavu. Najveći od njih bio je tiskarski stroj, ali bilo je i drugih – npr. vjetrenjače. Začeta je praktična medicina, zasnovana na promatranju simptoma bolesti, a ne vjeri ili filozofiji. Društvo je počelo poprimati karakteristike ranog novog vijeka.

Iako je kuga harala još mnogo puta nakon Crne smrti, neki su se gradovi naučili bolje zaštititi. U tom smislu valja istaknuti Dubrovnik, koji je 1377. prvi uveo zakonski propis o uspostavljanju karantene na otočićima Mrkanu i Bobari, zatim na Lokrumu. Mnogi talijanski gradovi slijedili su njegov primjer. Modernizacijske promjene nastale kao rezultat stvaranja apsolutističkih država, ponajprije stvaranja organizirane zdravstvene zaštite stanovništva, konačno su iskorijenile kugu u Europi početkom 18. stoljeća.

Kuga nikad nije iskorjenjena, ali danas ju se može spriječiti serumom ili liječiti antibioticima. Javlja se na području Arapskog poluotoka, Kurdistana, pustinje Gobi, Kine, sjeverne Indije, nekih dijelova SAD-a itd. Godišnje se bilježi nekoliko tisuća slučajeva oboljenja i nekoliko stotina smrtnih slučajeva.

Piše: Boris Blažina

Facebook Comments

Vezani članci