Bushrangeri su specifično australski odmetnici i razbojnici koji su živjeli u 19. st. kada je ta zemlja još uvijek bila prilično neukroćena kažnjenička kolonija s određenim sličnostima s američkim Divljim zapadom. Naziv im je izveden iz riječi bush i ranger. Iako bi doslovan prijevod prve riječi glasio grmlje ili šikara, u australskom žargonu ona zapravo obilježava bilo koje slabo naseljeno područje, a s vremenom je postala sastavnicom australskog nacionalnog identiteta. Potonja obilježava čovjeka koji živi na rubu civilizacije.
Prvotno se pojam bushranger odnosio na sve ljude koji su se bježeći od kolonijalnih vlasti skrivali u divljini, ali se s vremenom značenje riječi promijenilo te je ona obilježavala isključivo razbojnike koji su se skrivali u bushu. Bushrangeri su prvenstveno pljačkali poštanske kočije i banke u manjim gradovima, ali su zapamćeni i po krvavim obračunima s policijom. Najčešće su bili irskog porijekla te su upravo zbog toga dolazili u sukob s kolonijalnim vlastima koje su diskriminirale Irce na vjerskoj i rasnoj bazi. Neki su bili neobičnijeg porijekla, poput Engleskinje Mary Ann Bugg, Kineza Sama Pooa i Aboridžina Musquita. Mnogi su postali narodni junaci te su zapamćeni kao ljudi koji kradu bogatima kako bi dali siromašnima i borci protiv ugnjetavačke vlasti. Bushrangeri su česta tema specifične vrste australske narodne balade (engl. bush ballad).
Najpoznatiji bushrangeri bili su Dan Morgan, braća Clarke, Frank Gardiner, Captain Thunderbolt, Harry Power, Ben Hall i Ned Kelly. Prvi su se pojavili oko 1820., a vrhunac su doživjeli u vrijeme australske zlatne groznice 1850-ih i 1860-ih. Smaknuće Neda Kellyja 1880. obilježio je kraj tzv. ere bushrangera.
Piše: Boris Blažina
