Piše: Elena Bogdanova
Kada je riječ o osnutku i razvoju Reda templara, potrebno je prvenstveno spomenuti povijesno razdoblje u kojem je osnovan. To je bilo razdoblje tzv. križarskih ratova. Red Templara osnovan je snagama francuskih vitezova početkom 12. stoljeća, a zadaća mu je bila zaštita hodočasnika koji su putovali prema svetim mjestima Bliskog Istoka. Red je bio crkveno-vojni, njegovi su se članovi obvezali na jednostavan i strog način života, poput crkvenih redovnika.
Na čelu Reda bio je veliki meštar, a statut Reda napisan je kasnije. Naziv „templari” dolazi od francuske riječi „temple” koja znači „hram” (po Salomonovu hramu u Jeruzalemu, pored kojeg su pripadnici Reda izvorno dobili mjesto za prenoćište i molitvu). Svojevrsna uniforma templara bila je bijela odjeća (plašt) koja je imala ušiveni crveni križ (no, oblik odjeće bio je različit).
Templari su se smatrali i začetnicima bankarstva. Upravo su oni uveli sustav isplate preko čekova. Vremenom je Red skupio značajna bogatstva o kojima su se širile legende. Stoga, nije čudno što je ovakva situacija izazvala zavist i strah mnogih, uključujući i europskih vladara.
Zanimljivo je obratiti pozornost na utjecaj Reda templara koji je imao na području suvremene Hrvatske. Templari su se pojavili u slavenskim krajevima 40 godina poslije osnivanja Reda (Statut Reda od sredine 12. stoljeća već spominje i ugarsku pokrajinu templara, između ostalih). Tijekom druge polovine 12. stoljeća templari dolaze u Hrvatsku i srednjovjekovnu Slavoniju.
Zabilježeno je da je već 1165. grad Bela kod Varaždina bio u vlasti templara. Sjedište im je bilo u Vrani (blizu Zadra) oko 1169., gdje su od pape dobili samostan sv. Grgura. Kralj Bela III. im daruje 1183. grad Senj s crkvom Sv. Jurja, a 1194. u njihovom posjedu je i tvrđava Tinj. Početkom 13. stoljeća dobili su Klis, a nisu mogli zagospodariti Šibenikom iako im je darovan. Kasnije su u nagodbi s kraljem Belom IV. za Senj i gacku županiju dobili grad Dubicu i dubičku županiju.
[one_third][box type=”note” bg=”#” color=”#” border=”#” radius=”0″]Templari u Zagrebu
Templari su u Zagreb došli u drugoj polovici 12. stoljeća. Sjedište im je bilo u Novoj Vesi, gdje je za njih zagrebački biskup Prodan dao sagraditi samostan i crkvu sv. Zaharije (prorok ubijen u jeruzalemskom hramu). Radilo se o gotičkoj kružnoj građevini tipičnoj za templarski način gradnje. U Novoj Vesi su templari sa područja Hrvatske nastavili živjeti okupljeni pod upravom biskupa Kažotića nakon što je došlo do ukidanja reda, U Hrvatskoj su templarske posjede nakon njihova ukidanja većinom naslijedili vitezovi ivanovci, pa je crkva sv. Zaharije u Novoj Vesi postala župna crkva sv. Ivana. Porušena je 1786. godine, kad je napravljena sadašnja župna crkva sv. Ivana Krstitelja. Prigodom njenog popravka 1978. u zidu je pronađeno više kamenih ulomaka kvalitetne gotičke arhitektonske plastike, a njihova veličina upućuje da je gotička crkva morala biti monumentalnih dimenzija. Preko puta nje nalazila se kapela sv. Zaharije, stožastog oblika nekad tipičnog za templarske crkve. Porušena je 1781[/box][/one_third]U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i mnogim drugim mjestima imali su svoje kuće-podružnice i ogromne posjede, tako da su bili gospodari čitavih županija. Gruntovno su posjedovali Dubicu, Martin Breg, Sesvete, Papuk, Psunj, Lupoglavu, Gacku, Pakrac, Čakovec, Zelin, Novu Ves, Goru kraj Petrinje i druge krajeve. Nije jasno da li su templari u Ugarskoj i Hrvatskoj imali jednu redovničku pokrajinu ili dvije. U ispravi iz 1199. spominje se meštar i braća “Templi de Ungaria”. Kralj Andrija II. u darovnici iz 1219. templare naziva “per Hungarima et Sclavonima Domus Templi”, a 1217. meštar Poncije de Cruce, namjesnik Andrije II. u Hrvatskoj, u izvorima nosi naziv “maestro della militia del Tempio per Ungaria et Sclavonia”.
U tim pokrajinama meštri su bili pretežito inozemnog podrijetla – Francuzi te Nijemci. Utjecali su na javni i politički život tih područja, ali dolazili su također u sukob s plemstvom i pukom. Nakon njihova ukidanja 1312. sudbina templara došla je i do njihovih ogranaka u Ugarsko-Hrvatskom kraljevstvu. Biskup Augustin Kažotić održao je 1314. pokrajinski sabor, a templare okupio u Novoj Vesi i tamo ih uzdržavao. Kasnije su sva dobra templara pripala ivanovcima koji su zatim uspostavili Vranski priorat.
Početkom 1160-ih godina vazal ugarskog kralja i vladar Bosne ban Borić darovao je Redu templara selo Zdelje u Slavoniji, južno od rijeke Drave. Ugarski kralj Andrija II. iz dinastije Arpada posebno je štovao vitezove Reda templara. Predao je Redu tvrđavu Klis 1217., sagrađenu blizu Splita. Posjedi templara na području Jadrana nalazili su se većinom blizu obale, kod najvažnijih morskih luka, na križanju morskih i kopnenih putova. Početkom 14. stoljeća, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, templari su na području Hrvatske bili progonjeni od strane svjetovnih vlasti. Ipak, prema nekim teorijama i izvorima, mnogi su od njih uspjeli nestati, točnije pobjeći.
Kobni petak 13. i propast templara
Veliki meštar Templarskog reda, znameniti Jacques de Molay, uhićen je u zoru 13.10.1307., zajedno sa 60 svojih vitezova u Parizu. Dogodilo se to po naredbi francuskog kralja Filip IV. Lijepog.
Motiv francuskom kralju da naredi uhićenje templara bili su njegovi veliki dugovi. Kralj je bio u ratu s Engleskom i za te je potrebe posuđivao od templara novac (templari su u to vrijeme djelovali kao neka vrsta ranog bankarskog sustava). S vremenom su kraljevi dugovi narasli do svota koje je bilo teško vratiti, pa se kralj odlučio iskoristiti nepovjerenje koje je vladalo prema moći templara. Iako je snaga templara kao vojnog reda opadala, njihovi posjedi diljem Europe postojali su kao svojevrsna država unutar države. Imali su brojne posjede, a njihova mreža funkcionirala je kao sustav banaka. Kako su templari bili vojni red koji se slobodno mogao kretati granicama bili su vrlo moćni. Pojavila se bojazan da bi templari mogli pokušati osnovati vlastitu državu što se već napravili ivanovci na otoku Rodu (Rodos) ili teutonski vitezovi u Prusiji. Situaciju je otežavalo suparništvo s ivanovcima iako su postojale težnje da se oba reda udruže u jedan.
Brojne neosnovane optužbe o njima, po kojima su bili okrivljeni za herezu i svakojaka bogohulna djela, bile su povod za njihova masovna uhićenja. Uhićeni templari podvrgnuti su mučenju, pri kojem su mnogi od njih na kraju navodno priznali krivnju, uključivši pljuvanje na križ, odricanje Krista, idolatriju, sodomiju i opscene rituale. Ta priznanja izazvala su zapanjenost među francuskim stanovništvom. Papa je na kraljev pritisak nagovor naredio uhićenje svih templara u kršćanskom svijetu.
Tadašnji papa Klement V. bio je Francuz i da nije stolovao u Rimu, nego u južnoj Francuskoj. Francuski kralj Filip IV. Lijepi mogao je zbog toga vršiti pritisak na njega. Papa je na kraju naredio raspuštanje Templarskog reda 1312. godine. Veliki meštar Jacques de Molay spaljen je na lomači na jednom otočiću usred rijeke Seine u Parizu. Budući da je toga dana bio petak 13., praznovjerje o nesretnosti tod datuma počelo se pripisivati masovnom uhićenju templara.
