Kada se spominju križarski ratovi obično pomislimo na pohode koji su organizirani sa zadatkom oslobađanja Svete zemlje i Jeruzalema od nevjerničkih (muslimanskih) ruku. Križarski ratovi jesu pokrenuti zbog oslobađanja Jeruzalema, ali su se vremenom proširili na nešto sasvim drugo.
Sve je počelo 1096. kad je papa Urban II. na Crkvenom saboru u Clermontu pozvao europske vladare, plemiće i vitezove da prestanu s međusobnim sukobima te krenu osloboditi Kristov grob, odnosno Jeruzalem. Nakon uspješnog prvog pohoda, kad je osvojen Jeruzalem i veći dio Svete Zemlje, cijeli je pokret dobio zamah te se od izvorne ideje proširio na nešto mnogo veće. Naime, križarski rat mogle su pokrenuti samo pape, a vremenom su sveti oci pojam križarskog ratovanja rastegnuli do neslućenih granica. Tako su križarske ratove proglašavali protiv krivovjeraca (katara, albigenza, patarena, kasnije i pravoslavaca), Maura u Španjolskoj, careva i kraljeva koji se nisu podvrgavali papinu autoritetu te naposljetku Osmanlija. U biti, križarski ratovi, prema najvećem autoritetu na tom području Jonathanu Rileyu-Smithu, počeli su 1096. i trajali do 1798. godine, kad je Napoleon osvojio Maltu od Osmanlija.Borbu protiv pravoslavaca, prije svega Rusije, katolici su započinjali nekoliko puta, ali bez uspjeha, tako da je na tom području ostao svojevrstanstatus quo.
Tipični križar bio je čovjek kojem je papa ili njegov delegat daokriž te mu obećao iskupljenje grijeha i neke druge povlastice. Međutim, kako se križarska ideja širila, pape su izgubile potpuni nadzor nad ljudima koje su pozivale u križarske ratove, pa su u pohode krenuli i seljaci, prosjaci, žene, djeca i razni probisvjeti. Već prije pokretanja Prvog križarskog rata stanoviti Petar Pustinjak pokrenuo je masu seljaka, lutalica i prosjaka i krenuo prema Jeruzalemu da bi, došavši u Malu Aziju, muslimani nad njima izvršili masakr. Tu je i primjer cistercitskog monaha Radulfa koji je usprkos zabrani nadređenog sv. Bernarda krenuo u Drugi križarski rat, zatim tzv. Meštar iz Ugarske koji je sredinom 13. stoljeća pozivao na Pastirski križarski rat… Ipak najupečatljiviji, najtragičniji i najmanje razjašnjen je pohod u povijesti upamćen kao Dječji križarski rat.
Piše: Dražen Krajcar
