Mussolini je 1935. pokrenuo pripreme za invaziju na Etiopiju kako bi došao do novih gospodarskih resursa te ojačao Italiju u odnosu na ostale kolonijalne sile. Velike sile nisu poduzele ništa kako bi zaštitile Etiopljane.
Car Haile Selasije okupio je vojsku od oko 760.000 ljudi. Većina ih je, međutim, bila bez moderne vojne obuke, a naoružanje nije bitno poboljšano u odnosu na Prvi talijansko-etiopski rat. Na protivničkoj strani našlo se gotovo 700.000 Talijana i askara pod vrhovnim zapovjedništvom generala Emilija de Bona. Zanimljivo je da je nacistička Njemačka potajno pomagala Etiopljane u ovom sukobu kako bi oslabila Mussolinija. Hitler je tada planirao aneksiju Austrije, pa je želio oslabiti Italiju jer tada odnosi između Njemačke i Italije nisu bili najbolji.
Rat je započeo talijanskom propagandnom akcijom distribucije letaka zrakoplovima. Tako su pozivali Etiopljane na podizanje ustanka protiv Haila Selasija i podupiranje pretendenta Jasua V. (ubrzo je umro pod sumnjivim okolnostima). Zatim su početkom listopada Talijani iz Eritreje prodrli u Etiopiju bez prethodne objave rata. Kada su talijanske jedinice prešle granicu, Etiopija je Italiji objavila rat. U roku od tri dana Talijani su zauzeli gradove Adigrat i Aduu. Haile Selasije je namjerno ostavio te gradove nebranjenima kako bi svijetu postalo jasno tko je agresor. Talijani su proglasili ukidanje ropstva na osvojenom području, no to nije imalo očekivani propagandni učinak – većina robova nije znala što raditi s novostečenom slobodom. Samo nekoliko tisuća etiopskih vojnika odazvalo se njihovu pozivu te je prešlo na talijansku stranu.
Božićna ofenziva
Talijani su zatim bez borbe osvojili Aksum, grad velika vjerskog značaja, u koji je general de Bono trijumfalno ujahao na bijelom konju. Talijanski su vojnici ukrali Aksumski obelisk, 1700 godina star nadgrobni spomenik visok 24 metra i težak 160 tona. Zatim je pao Mek’ele, čiji su stanovnici zbog nezadovoljstva vladavinom Haila Selasija dočekali Talijane kao osloboditelje. Mussolini je, međutim, bio nezadovoljan sporim napredovanjem de Bonovih snaga te ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio maršala Pietra Badoglija. Car Haile Selasije iskoristio je priliku kako bi novog talijanskog zapovjednika stavio na kušnju. U tzv. Božićnoj ofenzivi Etiopljani su zauzeli položaje na strmoj planini Amba Aradam. Oko 2000 Etiopljana dočekalo je 1000 talijanskih vojnika u klancu Dembeguini, opkolili su ih i razbili. Talijanima je u pomoć priteklo pojačanje s tenkovima, ali su neki od njih zaglavili na lošem terenu dok su druge Etiopljani zaustavili kotrljanjem kamenja s okolnih brda i zatim ih zapalili. Na kraju su se preživjeli Talijani uspjeli spasiti jurišom s bajunetama, probivši se kroz etiopski obruč, ali sve u svemu bila je to katastrofa za talijansku vojsku koja je toga dana bilježila gubitke od 3000 mrtvih. Etiopljani su nastavili napade, nadajući se da će uspjeti podijeliti talijansku vojsku i tako joj zadati odlučujući udarac.
Granate od bojnog otrova
Etiopska se ofenziva nastavila, ali nisu postignuti neki veći uspjesi zbog talijanske tehnološke nadmoći. U prosincu su se Talijani počeli služiti bojnim otrovom iperitom kojim su punili topovske granate i zrakoplovne bombe. Mussolini je tvrdio da se radi o mješavini iperita i suzavca koji izaziva smrt u manje od 1 posto slučajeva, no očito je lagao jer je 100.000 etiopskih žrtava tijekom rata otpalo na trovanje bojnim otrovima. Čak ni bolnice Crvenog križa nisu bile pošteđene tih bombardiranja. Kako bi se opravdali za uporabu otrova, Talijani su se pozivali na torturu i sakaćenje koje su Etiopljani činili nad talijanskim zarobljenicima te zbog njihove uporabe dumdum metaka (iako neki povjesničari smatraju da se zapravo radilo o metcima velika kalibra iz zastarjelih pušaka koji nanose veće prostrijelne rane). Pored uporabe zabranjenog oružja, Talijani su zarobljene Etiopljane javno pogubljivali ili zatvarali u sabirne logore u kojima bi nerijetko završili i civili. Posebno su teške kazne čekale etiopske gerilce. [quote font_size=”16″ bgcolor=”#” color=”#830e0e” bcolor=”#” arrow=”no”]”Vojnici, žene, djeca, stoka, rijeke, jezera i pašnjaci su kontinuirano podvrgavani smrtonosnoj kiši. Kako bi sistematično pobilo sva živa bića i temeljitije zatrovalo vode i pašnjake, talijansko je zapovjedništvo svojim avionima naredilo da naprave više takvih preleta.”
Haile Selasije [/quote]
Piše: Boris Blažina
Više o temi:
