Od pustinja Afrike do Atlantskog zida

U drugoj polovici 1943. godine feldmaršal Erwin Rommel, poznat pod nadimkom Pustinjska lisica, našao se u nemilosti. Njegova karijera bila je ne samo u zastoju nego s velikom mogućnosti da neslavno završi.

Rommelov problem bio je uglavnom političke naravi i to zbog neuspješne suradnje s talijanskim snagama i konačnog poraza u sjevernoj Africi, čija je posljedica bila i zahlađenje Rommelovih odnosa sa zapovjedništvom njemačkih kopnenih snaga (Oberkommando der Wehrmacht – OKW). Časnici OKW-a su, kao i većina ostalih njemačkih generala, prezirali Rommela kao autsajdera jer nije potjecao iz prusko-njemačkog rasadnika generalskog kadra, ali su mu i zavidjeli zbog aktivne podrške koju je dobivao od Adolfa Hitlera. S druge strane, Rommel se zamjerio i talijanskom vojnom vrhu zbog, kako su navodili, grubog i beskompromisnog odnosa prema njihovim snagama u sjevernoj Africi. Potrudili su se da od njega naprave žrtvenog jarca za poraz sila Osovine na naftom bogatom teritoriju.

Što napraviti s poraženim junakom?

Le Treport, Rommel inspiziert AtlantikwallIako je Rommel svoju briljantnu vojnu reputaciju bez ikakve sumnje opravdano zaslužio na bojnom polju, njegova ozloglašenost kao najpoznatijeg njemačkog stratega i zapovjednika bila je kombinirani ishod nacističke, ali i britanske propagandne mašinerije. Nacisti su veličali njegove uspjehe dok je bio zapovjednik oklopnih snaga u Francuskoj 1940. godine, a kasnije i uspjehe koje je ostvario kao zapovjednik Afričkog korpusa. Britanci su ga veličali jer su nekako morali objasniti i opravdati svoje poraze u sjevernoj Africi, pa su ga često prikazivali kao vojnog stratega s gotovo nadljudskim sposobnostima.

Kako je Rommel u očima njemačkog naroda uzdignut do figure mitskih proporcija, Adolf Hitler nije ga mogao nakon debakla u Africi tek tako gurnuti u stranu. Međutim, problem je bio određivanje prikladnog novog položaja. Glavni zapovjednik OKW-a, general-pukovnik Alfred Jodl, imao je rješenje za taj problem, kojim će dvije muhe srediti jednim udarcem: Rommelu je dano zapovjedništvo nad Atlantskim zidom, ekstenzivnom obrambenom sustavu utvrda duž atlantske obale.


Netko visokog ranga bio je nužan kako bi svojim autoritetom potaknuo brzo dovršenje građevinskih radova kojim se željela utvrditi zapadna linija obrane. Iako Jodl nije previše simpatizirao Rommela, kao, uostalom, niti Rommel njega, opisavši Jodla izrazom „u stolcu ukopani vojnik“, znao je da će Rommel potaknuti ubrzanje građevinskih poduhvata u kojima su izgrađene neke od najimpresivnijih utvrda Drugog svjetskog rata. A Hitler je smatrao da će tim poduhvatom Pustinjska lisica vratiti i svoju u vojnim krugovima narušenu reputaciju.

Hitlerova neprobojna tvrđava

batterie_longues-sur-mer_bunker_gun_2Tvrđava Europa bio je tašt izraz koji je Adolf Hitler rabio za opisivanje europskog kontinenta pod njemačkom kontrolom. Glavni dio te tvrđave bio je Atlantski zid, vanjska obrambena linija koja se protezala od Norveške do Pireneja u dužini čak 6000 kilometara. Izgradnja je počela u kolovozu 1942. pod projektantskim nadzorom nacističke vojno-inženjerske skupine Organizacija Todt. Iako se Atlantski zid sastojao od impresivnih utvrda, nije imao preveliku vojnu vrijednost, što je i službeno potvrđeno inspekcijskim nadzorom u jesen 1943. godine.

Rommel je bio zadužen i odgovoran za Atlantski zid od Danske do obala nasuprot Velikoj Britaniji. Razbjesnila ga je letargija s kojom se susreo kod preuzimanja dužnosti i mnogi su časnici pod njegovim novim zapovjedništvom prokleli dan kad su ga upoznali. Središnji dio Rommelovog plana bila je izgradnja devet kilometara dubokeBarijere smrti koja bi proširila područje njegovog zapovjedništva. Kako bi to postigao, Rommel je dopunio vlastitim ljudstvom radnu snagu koju je na raspolaganju imala Organizacija Todt, a uposlio je i francuske radnike koji su za odrađeni posao bili dobro plaćeni. U govoru pred vojnicima divizije u blizini Le Havrea, na ušću rijeke Seine, Rommel je rekao:

“Platit ćemo im dobro i na vrijeme. Ukažimo im na to kako je najmanje vjerojatno da neprijatelj napadne tamo gdje ima najviše prepreka njihovom napredovanju. Francuskim seljacima bit će drago da imaju zaštitu za svoja imanja.”

Tisuće Francuza dobrovoljno se prijavilo za izgradnju obrambenih linija. General-bojnik Wilhelm Meise, stručnjak za vojnu inženjeriju, od Rommela je dobio naredbu kako čitavo područje mora biti minirano. Rommel je zahtijevao protupješačke i protutenkovske mine, mine koje će onemogućiti padobranske desante, mine koje će moći potopiti brodove i desantne čamce. Tražio je mine koje detoniraju kad se povuče ili presiječe njihova žica, kao i one s daljinskom aktivacijom.

Rommel je bio u pravu

atlantikwallKrajem travnja 1944. godine feldmaršal Erwin Rommel hodao je pustom plažom na francuskoj obali kanala La Manche u pratnji ađutanta satnika Helmutha Langa. Pokazivao mu je na pijesak, i stoti put ponovio:

“Rat ćemo dobiti ili izgubiti na ovim plažama. Imamo samo jednu šansu, a to je da neprijatelja zaustavimo dok je još u vodi. Ne smije se dočepati obale. Njihove pričuvne snage ne smiju uopće doći u priliku da nas napadnu, a nerazumno bi i od nas bilo da očekujemo pomoć iz pozadine. Sve što imamo moramo dovesti na ove obale. Vjerujete li mi Lang kad kažem da će prva 24 sata invazije biti presudna i za savezničke snage i za naše. Taj dan bit će najdulji dan.”

Povijest je pokazala kako je imao pravo. Invazija Saveznika uspješno je započela 6. lipnja 1944. godine, obrana je probijena i Rommel je znao da je rat izgubljen. Pridružio se urotnicima koji su htjeli smaknuti Adolfa Hitlera i spasiti od Njemačke što se spasiti može. Niti taj plan nije uspio. Rommel je prokazan kao jedan od urotnika, te je dobio ultimatum Adolfa Hitlera: ili će počiniti samoubojstvo ili će mu biti suđeno za veleizdaju. Rommel je počinio samoubojstvo 14. listopada 1944. godine, a nacistička propagandna mašinerija objavila je kako je podlegao ozljedama zadobivenim u automobilskoj nesreći.

Kako bi učvrstio laž o okolnostima njegove smrti, Hitler je proglasio dan nacionalne žalosti zbog njegove smrti. Feldmaršal Erwin Rommel pokopan je sa svim vojnim počastima.

Piše: Vladimir Perić

Komentari