Ljudska povijest ispunjena je ratovima. Stoga je mnogo energije uloženo u razvoj sprava za ratovanje, a u tome su sudjelovali mnogi znanstvenici.Ljudi su rano shvatili da bi im razne bacačke sprave dobro došle u obrani, ali i napadu. Među prvima bacačke su sprave izrađivali Egipćani, Asirci i Feničani, a prve detaljne opise ostavili su nam stari Grci. Glavna namjena bila je rušenje zidova utvrda te izazivanje požara. U tu svrhu izbacivao se kamen omotan krpom koja je prethodno natopljena smolomi zapaljena.
Jedna od najpoznatijih bacačkih sprava je grčki bacač kamena – litobol ili petrobol. Kada su Grci morali obraniti Sirakuzu od Rimljana, Arhimed je izradio bacač kamena i nazvao ga litobol. Opisnačins na kojifunkcionira litobol pronalazimo u zapisima o opsadi Halikarnasa 334. pr. Kr. koju je vodio Aleksandar Makedonski. Te su sprave mogle izbaciti kamen mase 5 kg – 75 kg. Budući da je matematika u antici bila prilično razvijena, postojale su točne formule prema kojima su se izračunavale dimenzije kamena za izbacivanje na određenu udaljenostračunajući pritom da putanja kamena ima oblik parabole. Iako antički autori navode da je domet manjihkamen mogao iznositi 700 metara, novija istraživanja pokazuju da je 500 metara ipak bio maksimum.
Domet izbačenog kamena prilagođavao se na nekoliko načina. Vojnici su mogli, primjerice, pomicati litobol po bojištu ili birati manje kamenje za veću udaljenost, a postojala je i mogućnost namještanja kuta vodilice u koju se stavljaokamen. Za precizno izbacivanjekamena bilo je potrebno nabaviti kvalitetnu užad koja je morala biti dobro upletena. Izrađivala su se i od životinjskih tetiva ili konjskog repa. S obje strane bacača takva je užad morala biti jednake elastičnosti i čvrstoće, što je bilo gotovo nemoguće s obzirom na tadašnju tehniku pletenja, a to je smanjivalo preciznost u gađanju mete.
Litobol funkcionira vrlo jednostavno. U dva vertikalna užeta uvučen je po jedan drveni štap koji stoji horizontalno. Ti štapovi imaju ulogu luka. Njihovi vanjski krajevi međusobno su povezani užetom koje se napinje povlačenjem unazad i povezano je s vodilicom zakamen. Nakon što se potezanjem postigne dovoljna napetost, vodilica se otpušta i izbacujekamen.
Litobol su kasnije preuzeli Rimljani i drugi narodi, dok seu Europi zadržao sve do 16. stoljeća.
Piše: Marsela Alić
