Danas je tijek ove operacije postao je dio obvezne nastave u časničkim i dočasničkim vojnim akademijama svijeta. Oluja je ponosna kruna višegodišnjih napora Hrvatske u ustrojavanju oružanih snaga i obrani suverenosti.
piše: Dražen Krajcar
U zadnjem nastavku našeg feljtona podsjetiti ćemo se najslavnije opraciije tijekom Domovinskog rata – akcije Oluja, kojom je definitivno prekinita pobuna pobunjenih Srba i dokrajčena tzv. Republika srpska krajina te nakon dugog niza godina uspostavljena normalna komunikacija između sjevera i juga Hrvatske. Sama operacija trajala je samo četiri dana, a tijekom nje oslobođeno je 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Danas je tijek ove operacije postao je dio obvezne nastave u časničkim i dočasničkim vojnim akademijama svijeta. Oluja je ponosna kruna višegodišnjih napora Hrvatske u ustrojavanju oružanih snaga i obrani suverenosti.
Hrvatske snage tijekom operacije raspolagale su sa 130.000 ljudi za napad i to: ZP Zagreb ( zapovjednik general bojnik Ivan Basarac ), ZP Bjelovar ( zapovjednik general bojnik Luka Džanko ), ZP Karlovac ( zapovjednik general pukovnik Miljenko Crnjac ), ZP Gospic ( zapovjednik general bojnik Mirko Norac ), ZP Split ( zapovjednik general pukovnik Ante Gotovina ) i 60.000 u obrambenim operacijama ZP Osijek ( zapovjednik general pukovnik Đuro Dečak ) i Južnog bojišta ( zapovjednik general bojnik Živko Budimir ).
Hrvatska vojska raspolagala je u napadnim operacijamai s 350 tenkova, 18 helikoptera te 38 zrakoplova.
S druge strane agresor je na raspolaganju imao 4 korpusa sa oko 40 tisuća vojnika, 400 tenkova, 200 oklopnih transportera, 550 topova, 25 zrakoplova, 13 helikoptera, 320 protuzračnih topova.
Rano ujutro, u 5.00 sati, 4. kolovoza 1995. godine općim napadom na 630 kilometara bojišnice u sjevernoj Dalmaciji, Lici, na Kordunu te na Banovini započela je vojna operacijua Oluja. Napad je počeo udarima HRZ na neprijateljeve centre veze i zapovjedna mjesta (Ćelavac, Petrova gora, Banski Grabovac i Bunić). Istovremeno, hrvatske su snage otvorile snažnu topničku i raketnu paljbu po neprijateljevu prednjem kraju i po dubini njegova rasporeda, nanoseći gubitke, izazivajući pomutnju te ispitujući reakcije SVK koje su na velikom dijelu bojišnice izostale.
Na ZP Split, kojim je zapovijedao general Gotovina, prvog dana operacije napadnuti su svi položaji neprijatelja na prvoj crti bojišnice. Nešto više teškoća je bilo na Velebitu na smjeru napada 2./9. gbr. Neprijateljeva obrana na prednjem kraju probijena na četrdesetak mjesta, te su hrvatske snage uspjele ovladati zonom razdvajanja i ponegdje prodrijeti u dubinu od nekoliko kilometara. Sa svojih položaja kod Grahova HV je snažno tukla položaje oko Knina. 7. gardijska brigada Pume se spustila niz Dinaru i napredovala cestom Strmica – Knin i zauzela položaje na Crvenoj zemlji oko 3 kilometara sjeverozapadno od Knina, dok je 4. gardijska brigada Pauci bila 5 kilometara sjeveroistočno od Knina.
Pomoćni smjer napada u ovom sektoru išao je iz Sinja; prema Vrlici i Drnišu probijale su se jedna pješačka brigada i jedna domobranska pukovnija. Kod Drniša naišla na poteškoće uslijed kratkotrajnijeg otpora neprijatelja. Jedna domobranska pukovnija izvršila je u tom sektoru obuhvat s Dinare prema Kijevu. Srbi su se povlačili u dva smjera Otrić – Srb i Obrovac – Gračac.kratkotrajnijeg otpora neprijatelja. Jedna domobranska pukovnija izvršila je u tom sektoru obuhvat s Dinare prema Kijevu. Srbi su se povlačili u dva smjera Otrić – Srb i Obrovac – Gračac.
U prijepodnevnim satima 5. kolovoza 7. gardijska brigada Pume ušla je u Knin i objesili dvadeset metarsku zastavu na Kninskoj tvrđavi.
Istodobno s napadom na sam grad, HV je napredovala i na pomoćnom pravcu Sinj – Vrlika – Knin. Udar s planine Svilaja izvela je 6. splitska domobranska pukovnija, a udar s Dinare, preko sela Uništa, 126. sinjska domobranska pukovnija.
Drugi pomoćni pravac napada na kninskom području išao je od Šibenika prema Žitniću i Drnišu. Na tom pravcu napada učestvovale su 133. šibenska i 142. drniška brigada HV te 15. domobranska pukovnija te specijalne postrojbe MUP i Vojna policija. Topničku pripremu su organizirale 113. i 142. brigada HV sa haubicama 203 mm i topovima 130 mm. U Drniš su nakon dobrem topničke podrške bez pješačke borbe prvi ušli pripadnici specijalne postrojbe MUP i VP. Oko Obrovca su se vodile žestoke borbe u kojima su sudjelovale 112. zadarska brigada HV, 7. domobranska pukovnija, 84. bojna iz Zadra te pripadnici specijalne postrojbe MUP.
Oslobođeno je oko 70 posto do tada okupiranog područja sjeverne Dalmacije.
Oslobođeni su Benkovac i Kistanje. Uveden je u borbu 1. HGZ. U Benkovac su prvi ušli pripadnici 132. domobranske pukovnije te 112. zadarske brigade HV. Proboj do Benkovca izveli su pripadnici 132. domobranske pukovnije pravcem Stankovci – Pristeg – Cviljane – Gornji Šopot dok je 112. zadarska brigada HV istodobno prodirala smjerom Smilčići – Škabrnja. Benkovac je nakon toga bio opkoljen i u samom gradu nije bilo otpora.
07.08.1995. – Osiguranje oslobođenih objekata (17 vojnih objekata, hidroelektrane, vodocrpilišta, RTV čvorišta). Dovođenje 4. i 7. gbr, 2/9. gbr i 1. HGZ na crtu Gračac – Otrić.
Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj, ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.
U samo 84 sata vojnoredarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika i kojom je oslobođeno više od 10.000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve.
