U 21.stoljeću, 151 godinu nakon završetka Američkog građanskog rata, u Hrvatskoj je javnost u velikoj mjeri nezainteresirana i neupućena u njegove uzroke, njegov tijek i završetaktedan-danas vidljive posljedice. Samim time je današnji društveno-politički život u SAD-u mnogima nerazumljiv. „Povijest pišu pobjednici.“ Opće prihvaćena poslovica o historiografiji u velikoj je mjeri doista istinita. Tvrdnja je to koju često spominjemo kada vodimo rasprave o događanjima na prostoru bivše Jugoslavije u periodu od 1941.- 1945. No, onavrijedi i za ostatak svijeta i gotovo sve ratove u povijesti čovječanstva.
Zamahom Druge industrijske revolucije američki gradovi nastaju i rastu preko noći. U zemlju će od kraja Američkog građanskog rata 1865. do početka 21. stoljeća useliti gotovo 20 milijuna imigranata. Većinom su to bili stanovnici iz Europe ( stanovnici Skandinavskih zemalja, Nijemci, Talijani, nekoliko milijuna Iraca), ali i Kineza, Japanaca, Meksikanaca i drugih stanovnika iz zemalja Latinske Amerike i Azije. Upravo će ovi doseljenici stvoriti američku naciju, američko društvo i multikulturalnost, što će kao direktnu posljedicu imati društveno-političke sukobe kojima možemo svjedočiti i danas.
Velika većina imigranata naselit će prostor tadašnjih „Sjevernih“ država, odnosno države kao što su Pennsylvania, New York, Maryland, Massachussets, New Jersey i uzrokovat će eksplozivno širenje gradova, a samim time i industrije, čime će se sjever SAD-a već tada staviti u povoljniji gospodarsko-ekonomski položaj od juga, a razvit će se i liberalne političke ideje (abolicionizam) skladu s multikulturalnosti sjevera.
Osim juga i sjevera, u SAD-u svoj razvoj započinju države tek nedavno primljene u Uniju, uglavnom one koje je osvojio Meksiko nakon završetka Američko-meksičkog rata 1853. Ta područja (država Teksas, Utah, New Mexico, Arizona, Nevada) i danas su poznata kao „divlji zapad“. Politika sjevera zalagala se za prometno povezivanje i stavljanje tih područja pod kvalitetniji nadzor države, što bi za posljedicu imalo strahovito povećanje poreza kako bi se nadomjestio državni trošak. Južne države ovo nisu smatrale korisnim i potrebnim niti su u tome vidjele vlastitu korist, pa su se protivile eventualnom povećanju poreza koje je nametao bogatiji sjever. Za razliku od industrijski razvijenog, gušće naseljenog, gospodarski, ekonomski, a samim time i vojno nadmoćnijeg sjevera, na jugu su prevladavale plantaže pamuka, duhana, indiga pa i riže. Na njima su kao fizički radnici poslove obavljali afro-američki robovi.
U međuvremenu se na sjeveru počinje snažno razvijati ideja abolicionizma i amnestija afro-američkih, ali i svih drugih robova. Nakon objavljivanja famoznog antirobovlasničkog romana „Čiča Tomina koliba“ autorice Harriet Beecher-Stowe, gdje se jednog stvarnog crnačkog roba opisuje kao sasvim ravnopravno, duhovno, inteligentno, društveno i moralno biće, abolicionistička ideja doživljava još veći procvat i popularnost među stanovništvom sjevera. Ropstvo se počinje naširoko smatrati zaostalim, primitivnim i protiv ljudskih prava. Na jugu bi provođenje amnestije robova značilo slom gospodarstva. Radne snage na plantažama bilo bi vrlo teško zamijeniti. Pokušavalo se pronaći kompromis uspostavom tzv. Linije ropstva. Ona bi razgraničavala države u kojima je ropstvo dozvoljeno od onih u kojima nije.
Godine 1861. Abraham Lincoln izabran je za predsjednika SAD-a, a kao pripadnik tadašnjih republikanaca on je ujedno snažno podržavao politiku abolicionizma. Iste godine će 11 južnih država proglasiti secesiju, izabrati svog predsjednika Jeffersona Davisa i glavni grad Richmond u državi Virginiji i osnovati CSA (Confederate States of America) ili Konfederativne Američke Države. To su bile tada jedinstvena država Virginija (kasnije se dijeli na Zapadnu Virginiju i Virginiju), Sjeverna i Južna Karolina, Tennessee, Georgia, Alabama, Florida, Arkansas, Lousiana, Texas i Oklahoma, a tijekom rata će vojska juga osvojiti i područja današnje Arizone i Novog Meksika i cijelu državu Missouri i Kentucky. Vojska sjevera ubrzo brodovljem i artiljerijom napada utvrdu Fort Sumter u Južnoj Karolini koju vojska juga neočekivano ali uspješno brani. U prvoj polovici rata jug će uglavnom pobjeđivati usprkos daleko ekonomski nadmoćnijem i tehnološki naprednijem sjeveru. Zanimljiva je činjenica da će se u Američkom građanskom ratu prvi put upotrebljavati protupješačke mine, podmornice i podvodne mine, strojnice, dvocijevni topovi, oklopni vlakovi i borbeni baloni.
Osim podmornica, takav je luksuz imala samo vojska sjevera. U bitci kod Gettysbourga 1863. godine dogodila se prekretnica Američkog građanskog rata kada je vojska juga pod zapovjedništvom generala Roberta E. Leeja teško poražena. Robert E. Lee kroz cijeli je rat pokazivao izvanredne taktičke sposobnosti i znanja za razliku od mnogih vojskovođa sjevera, s obzirom na to da je raspolagao s daleko neiskusnijim, neuvježbanim i nekvalitetnim snagama. Ovaj fenomen je u SAD-u i danas vrlo popularan i naziva se „Southern Pride“ u prijevodu – Južnjački ponos. I danas je ostao vrlo popularna i omiljena povijesna ličnost diljem SAD-a. Sjever će brzo uvesti i pomorsku blokadu juga, što će s obzirom na to da je tržište za robu s juga bilo izvan SAD-a uzrokovati financijski kolaps. Osiromašen financijski, gospodarski i politički kroz propagandu sjevera, jug će biti potpuno vojno poražen 1865. u bitci kod Appomatoxa što će označiti kraj Građanskog rata u SAD-u i kapitulaciju južnih država.
Kroz daljnju propagandu sjevera, vojsci juga će se pripisati mnogi zločini počinjeni od strane sjevera nad civilima i crnačkim robovima koje je sjever sumnjičio za suradnju s pobunjenicima, što se razotkriva u knjizi Waltera Briana Ciscoa pod nazivom „War crimes against Southern civilians“. Ukidanjem ropstva jug i dalje inzistira na antiabolicionističkoj politici. Uvode se tzv. Jim Crow zakoni koji su odvajali javni život bijelaca i crnaca, uvodi se vojna uprava, a u malom gradiću zvanom Pulaski, u državi Tennessee, 24.prosinca 1865. grupa istaknutih južnjačkih vojskovođa i velikaša osniva i danas vrlo ozloglašeni Ku Klux Klan. Značenje riječi Ku Klux ni danas nije odgonetnuto. Neki smatraju da je to glasovno oponašanje zvuka puške kada se puni, a neki govore kako riječ dolazi od grčke riječikyklos što znači krug. Jedan od najpoznatijih osnivača Ku Klux Klana bio je istaknuti južnjački general i pripadnik Demokratske stranke Nathan Bedford Forrest, a cilj mu je bio ponovno uspostaviti ukinutu društvenu superiornost bijele rase nad ostalima, vratiti crnce u ropski položaj i obnoviti državu koja je uspostavljena 1861. na početku rata.
Ku Klux Klan se većinom služio nasilnim metodama zastrašivanja, uništavanja posjeda, ranjavanjima, sprečavanja glasovanja, a u ekstremnim slučajevima i ubijanjima afroamerikanaca. Iako je osnivač Ku Klux Klana bio član Demokratske stranke, a abolicionističku politiku su počeli provoditi republikanci, danas je društveno-politička situacija u SAD-u potpuno obrnuta. Republikanci su danas ono što bi mogli nazvati konzervativcima, a demokrati su liberalni. S činjenicom da Ku Klux Klan postoji i danas (u vrlo malom broju, s obzirom na 1920.-e kada je dosegao brojku od čak 4 – 5 milijuna članova) dolazi i činjenica da su mnogi simpatizeri Ku Klux Klana danas pripadnici republikanskih, a ne demokratskih stranaka (iako sami članovi Ku Klux Klana kritiziraju obje političke opcije) i da republikanske stranke, pa tako i sadašnji predsjednički kandidat Donald Trump najviše glasova dobivaju upravo u republikanski nastrojenom jugu, a najmanje na demokratsko-liberalnom sjeveru. Situacija se potpuno promijenila. U SAD-u su i danas vrlo zastupljene rasne i političke predrasude i podjele, a gotovo sve se temelje na položaju određene skupine za vrijeme Građanskog rata.
Piše: Nikola Jakšić
