Drugi svjetski rat – totalni rat

Drugi svjetski rat, najveći u ljudskoj povijesti, rezultirao je nebrojenim milijunima vojnih i civilnih žrtava te zahvatio veće geografsko područje nego bilo koji drugi sukob. Mnogi znanstvenici istraživali su broj žrtava ovog strašnog sukoba.

Razdoblje nakon rata bilo je znatno različito od predratnog. Nakon predratne gospodarske krize slijedio je gospodarski bum, dotad radikalno nacionalistička i podijeljena Europa počela se ujedinjavati, formirala su se dva velika politička bloka. Nestala su kolonijalna carstva, ali u novonastalim državama političku dominaciju zamijenila je gospodarska. Klasične ratove velikih sila zamijenio je Hladni rat dviju supersila. Ljudska cijena tih promjena bila je strahovito visoka.

Totalni rat

Drugi svjetski rat bez sumnje spada u totalne ratove, odnosno ratove vođene svim mogućim sredstvima, svim materijalnim i ljudskim snagama države, na cijelom teritoriju protivnika, protiv svih njegovih vojnih, ljudskih i materijalnih potencijala. U takvim ratovima ne postoje nikakva ograničenja o uporabi oružja, ratno se pravo obično ne poštuje, a granica između civilnih i vojnih meta postaje neodređenija ili potpuno nestaje.

Iako nije prvi rat te vrste, Drugi svjetski rat odudara od prethodnih po zahvaćenom teritoriju i visokom stupnju industrijalizacije zaraćenih zemalja, što je dovelo do uništavanja neviđenih razmjera. Karakteriziraju ga napadi zrakoplovima daleko iza protivničkih bojnih linija, primjena kolektivnog kažnjavanja, blokade opskrbe čitavih gradova, primjena strategije spaljene zemlje (uništavanje resursa kako ne bi pali u protivničke ruke), masovno iskorištavanje zarobljenika kao radne snage i druge pojave koje su dovele do masovnog stradanja ne samo vojnog, već i civilnog stanovništva.


Štoviše, karakteristika Drugog svjetskog rata jest strašna činjenica da je u njemu stradalo mnogo više civila nego vojnika. Dok se prvi dio rata, od njemačke invazije na Poljsku u rujnu 1939. do njemačke invazije na SSSR u lipnju 1941. godine, vodio uz relativno malo civilnih žrtava, uskoro je došlo do nagle promjene. Nemilosrdna borba između dvaju totalitarnih režima i implementacija nacističkog plana masovnog istrebljenja nepoželjnih populacija, odnijele su više od 30 milijuna života na Istočnom bojištu. I na Dalekom Istoku Japanci su primjenjivali politiku masovnog uništavanja protivničkih populacija. Najveći ljudski gubitci dogodili su se tijekom posljednjih 18 mjeseci sukoba, kad su i civili zemalja Osovine u sve većem broju padali kao žrtve rata.

Mnogi civili poginuli su kao kolateralne žrtve ratnih operacija, ali broj onih čija je smrt rezultat svjesne odluke političkih ili vojnih osoba još je veći. Civili su namjerno gađani, na njih su bacane bombe, korišteni su kao živi štitovi, umirali su kao radna snaga u logorima, istrebljivani su zbog rasne ili nacionalne pripadnosti, umirali su prilikom deportacije, umirali su od gladi i bolesti nastalih zbog raspada infrastrukture itd.

Dok su se civili po dobnom, spolnom i društvenom sastavu znatno razlikovali, poginuli vojnici bili su gotovo isključivo muškarci, prosječne dobi od 23 godine. U vojnom žargonu pojam gubitci uključuje mrtve, ranjene, nestale i zarobljene vojnike, što lako može izazvati probleme u zbrajanju broja žrtava. Iz broja ranjenih ne možemo saznati koliko ih se vratilo na dužnost, koliko je ostalo trajno onesposobljeno, a koliko je podleglo ranama. Mnogi vojnici jednostavno su nestali bez traga tijekom vojnih operacija ili nakon pada u zarobljeništvo.

Piše: Boris Blažina

Komentari