Da trgovine namijenjene ženama i onima koji se tako osjećaju nisu produkt novog vremena pokazuje nalaz o kojem izvještava turska agencija Anadolu. Grupa stručnjaka s turskog Sveučilišta Dumlupinar otkrila je trgovinu koja je bila namijenjena ženama, i drugima koji su ovdje dolaziti kupiti kozmetiku bilo za sebe ili svoje žene, majke, kćeri, pa i ljubavnice.
Parfemi, nakit i šminka
Ova je turska sveučilišna ekipa kopajući na lokalitetu tržnice u starorimskom gradu Aizanoi u zapadnoj Anatoliji pronašla ostatke velikog broja parfemskih bočica. Osim parfema ovdje je pronađen nakit i to su uglavnom bile u najvećem broju perle, ali je među nalazima bilo i ogrlica i ukosnica. Među posebne nalaze ovdje ulaze pigmenti za šminkanje. U pitanju je desetak različitih pigmenata, a među kojima su dominirale crvena i ružičasta. Nakon antike puno je toga palo u zaborav, a ružičasta isto tako, pa je postala pravi hit tek u vrijeme renesanse koja je ovu boju popularizirala samo u drečećoj varijanti. Danas je ovaj pink make up i dalje popularan, ali može imati i rafiniranije note.
Šminka koja se držala u školjkama
Zanimljivo je da su se ovi pigmenti u rimsko vrijeme držali često u školjkama kamenicama kojih je pronađeno podosta u trgovini. Smatra se da je riječ o ostacima šminke koja je služila kao rumenilo i sjenilo. Stari Rimljani su navade šminkanja preuzeli od drevnih Grka i Egipćana. Bilo je to tipično rimsko kopiranje, ali kao i uvijek s daškom njihova poboljšanja. Rimljani su nam zapravo bili nalik ili ispravnije mi smo prije nalik njima. Težili su prikriti znakove starenja i nesavršenosti kože. Pristup skupoj kozmetici imali su samo rijetki dok je većina vjerojatno bila usmjerena na kozmetiku iz kućne radinosti. Ovi proizvodi namijenjeni najviše ženskoj publici nađeni su na tržnici u gradu koji je svoj najveći prosperitet doživio u prvoj polovici 2. stoljeća.
Nalaz kreme u ambalaži sličnoj današnjim
Među rijetkim nalazima rimske kozmetike je i nalaz kremice nađen na području Londona tijekom iskapanja tamošnjeg kompleksa hramova, 2003. godine. Ova je krema bila upakirana u posebnu kutiju i imala je svoj dobro prianjajući poklopac, baš poput današnje ambalaže. Krema se datira negdje u prvu polovicu 2. stoljeća. Kada je kutija s kremom otvorena u njoj su arheolozi našli ne samo kremu već joj jedan kuriozitet, bili su to i jasni tragovi korištenja odnosno prstiju osobe koja ju je zadnja upotrijebila. Kemijska analiza je pokazala da je krema imala tri osnovna sastojka, jedan je bio životinjska mast, drugi škrob, a treći kositar. Dok je životinjska mast služila hidrataciji kože, škrob joj je davao puderasti sjaj, a treći sastojak je, poput tada često korištenog olova, bio odgovoran za bijelu put. Kako je krema nađena na području vjerskog kompleksa pretpostavlja se da je imala ritualnu ulogu u cijeloj priči.
Bijela je put tada sugerirala da je žena bogata jer nije morala napuštati svoja četiri zida pa si je mogla priuštiti besprijekornu bijelu kožu. Danas stvari stoje bitno drugačije i u modi je preplanuli ten koji je lansirala još francuska modna ikona Cocho Chanel. Tako je preplanulost danas baš poput bjeline nekada, znak društvenog statusa koji je usko povezan s luksuzom i dokolicom, odnosno životom koji može nalikovati i dugom godišnjem odmoru.
Piše: Sonja Kirchhoffer
