Često pišemo o pogrebnim obredima, pa smo već bavili tematikom tko je prvi pokapao svoje mrtve. Rasprava se u početku svodila na dvojbu jesu ili to bili neandertalci ili anatomski moderni ljudi. I dok su prepucavanja bila u tijeku pojavio se i sasvim neočekivano novi kandidat – Homo naledi. Pripadnici ove novootkrivene vrste nađeni su u znamenitom špiljskom sustavu nazvanom Rising Star, smještenom nedaleko Johannesburga u Južnoafričkoj Republici još 2013. godine.
Bergerov Homo naledi
U podzemnom špiljskom sustavu nađeno je više desetaka jedinki ove nove vrste. Među tim nalazima posebno mjesto zauzela su dva tijela koja su bila u gotovo cjelovitom stanju, a pronađena su u plitkim ovalnim jamama, u jednoj od špiljskih odaja. Tijela su bila zakopana u sklupčanom položaju jedna do drugog. Jedno je tijelo pripadalo odrasloj osobi, a drugo tinejdžeru. Lee Berger, paleoantropolog sa Sveučilište Witwatersrand u Johannesburgu zaključio je da je riječ o namjernim ukopima jer su, jame bile, prema njegovoj interpretaciji ostataka, jasno razgraničene od okoline. Isto je tako zaključio da fosilizirane kosti su ovdje završile donošenjem od strane pripadnika iste vrste, a ne prirodnim procesima. Zanimljivo je da je uz kosti ruke jednog tijela nađena kamena alatka koju je Bergerova ekipa dovela u vezu sa stvaranjem tzv petroglifa, a koji su nađeni na stijenama ovih podzemnih špilja. Prema Bergeru jasno je iz svega da su pripadnici vrste Homo naledija pokazivali simbolično ponašanje i stvorili prve ukope. Ukoliko vam je ime Lee Bergera poznato, a nije samo vezano uz otkriće Homo naledija to nije bez razloga jer je on jedan od znanstvenika koji su nedavno sudjelovali u slanju ostataka naših predaka u svemir, a pri tome je i jedan djelić Homa naledija nakratko završio tamo gore.
“Nevjerni Toma”
Bergerovo mišljenje nije opće prihvaćeno. Među nevjernim Tomama nalazi se i Paul Pettit, profesor prapovijesne arheologije sa Sveučilišta Durham u Ujedinjenom Kraljevstvu koji se specijalizirao za pogrebne obrede. On smatra da dokazi o namjernom ukopu ovdje nisu dovoljno uvjerljivi, a isto tako sve druge Bergerove zaključke stavlja pod znak upitnika. Zapravo Bergerov etički kredibilitet nedavno je stavljen pod povećalo zbog manipulacije ostacima naših predaka koje je osobno odabrao da budu “počašćeni” letom u svemir, a sve u svrhu naravno ostvarivanja profita pod krinkom znanosti.
Tko je u pravu?
Ovdje se susrećemo s različitim perspektivama i teško je tvrditi tko je od njih u pravu jer obojica imaju različite pristupe. Jedan polazi od Homo naledija koji, kaže, da je on imao um kadar za ovakvu vrst simboličnog ponašanja, odnosno mozak koji je unatoč maloj veličini radio 100 na sat dok drugi (Pettit) naginje ka jednostavnijim objašnjenjima, uspoređujući ponašanje ovih naših predaka s onim karakterističnim za životinjski svijet. Pettit zagovara Homo sapiensa kao tvorca pogrebnih obreda i pokapanja, i prema njegovom stajalištu najstariji ukopi su oni vezani uz anatomski modernog čovjeka, a koji su nađeni u špilji Qafzeh u Izraelu, i datiraju se u razdoblje od prije oko 120 000 godina. U konkretnoj izraelskoj špilji nađeni su ukopi 15-ak anatomskih modernih ljudi, koji su iskopani u više navrata tijekom prošlog stoljeća.
Pred sobom imamo dvije suprotstavljene perspektive koje se međusobno pobijaju. Pettitovo suprotstavljanje i dovođenje u pitanje vjerodostojnosti Bergerovih argumenata ne znači da Berger nije u pravu, ali rasprava i propitivanje predloženih interpretacija svakako je dobro došla. Kako se u narodu kaže “dvije su glave uvijek pametnije od jedne” pa ćemo, sigurni smo, u budućnosti biti pametniji.
Piše: Sonja Kirchhoffer
